 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Damuzglava
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 16 Jul 2007 20:38:12 +0200
Bome smo se Bero i ja oznojili i izmučili ove subote. Sve je počelo vraškom
gužvom na autoputu prema Ogulinu. Prvo smo se jedva probili na tu cesturinu,
zatim milili po njoj do Karlovca i konačno se u Ogulin dovukli za malo više
od 2h. Prema domu na Kleku smo počeli hodati taman kad je navalila i raja
koja je onamo stigla Karlekom. Kako je nemilice pržilo, htjeli smo prvo
iskoristiti hladovinu zapadne stijene i tako se dali u Šeprtlju, pa zatim u
Mangupski. Ovaj drugi smjer nisam ranije penjao i uglavnom je sličan tom
svom blizancu, osim što ima jedan teži detalj od oko 2-3 metra. Nisam ga
uspio proći slobodno, a Bero kaže da se radi o dosta zeznutom VI+. Te smo
poslove obavili taman kad je i tamo zagrijalo.
Poslije malo okrijepe slijedio je glavni zalogaj koji smo si dali u zadatak
za taj vikend: Damuzova plafonjerka, pa izlaz kroz Glavu. Prve dvije dužine
išle su nam dobro i brzo, no gnjavaža je uslijedila s trećim cugom (iako se
tad sjena već našla u ugodnom hladu). Bero je bar pola sata pokušavao
srediti ulazni detalj slobodno i nikako mu nije išlo. Zapravo se bio toliko
iscrpio da je kasnije jedva došao do idućeg štanda. A ja sam pritom gotovo
zaspao, te kasnije nekako malaksalo nastavio penjati. No, obojica smo se
složili da to mjesto nikako ne može biti samo VI+ ako niste uistinu veoma
jaki ili perolake kategorije (najbolje da ste oboje). Kroz ostatak smjera
smo opet projurili (mada ja nesportski), ali nam je već bilo skoro dosta
svega. Ipak, nesklonost hodanju po onoj travurini iznad gredine nas je
nagnala da produžimo po Glavi i odradimo plan do kraja. I to je išlo brzo,
ali nam je nakon tog jedina želja bila da se dobro rashladimo i onda smažemo
nešto solidno. To se ozbiljilo dosta kasnije, tik pred Zagrebom, hrskanjem
ukusnog odojka.
Ujutro smo vidjeli još neke neidentificirane mučenike u Listu (Riječani?), a
kasnije čuli umorne krike mladih Velebitaša iz HPD-jke. Izišli su na vrh kad
i mi, te također djelovali dosta iscrpljeno. Bero se samo veselo smijao na
njihove tanke glasiće koje je pripisivao dehidraciji. Pred domom se našlo
još nešto penjača u čavrljanju, koji su na Kleku i prenoćili, no o njihovim
kasnijim zgodama ne znam ništa.
Neven P.
created by: zeljeznicar @ 2007-07-16 20:46:00
|
|
|
|
|
