 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Povratak otpisanih
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 9 Jul 2007 21:46:01 +0200
Davorin i ja smo vikend proveli u Paklenici. Izlet je dogovoren i odrzan u
sklopu kulturno-sportskog programa koji se odrzava poradi ispracaja bivseg
nam knjiznicara i zenemu na pecalbu u daleku Irsku. Bio sam skeptican s
obzirom na temperature i cinjenicu da nikad nisam bio tamo usred ljeta.
Brinulo me da nas sunce ne sprzi do neprepoznatljivosti ali na kraju je
ispalo i vise nego dobro. Zapadne stijene su u hladu cijelo jutro, istocne
cijelo popodne. Ako se pazljivo biraju smjerovi, moze se penjati cijeli dan.
Guzve nema a plivanje nakon penjanja fenomenalno pase.
Posto smo zajedno penjali Mosorasa 2003. godine i taj smjer je tada za
obojicu imao neku simboliku odlucili smo se bas za njega. Par posjeta tunelu
i jedan Klek su nas uvjerile da smo mu najvjerojatnije dorasli iako se ja
nisam ozbiljno penjao skoro godinu a Davorin tri godine. I tako smo si u
subotu ujutro priustili alpski start. Prije 6 smo bili na ulazu u smjer.
Nismo mogli vjerovati ocima kad smo skuzili da nismo prvi! Prije nas je
uletio ceski navez bez kaciga koji je penjao relativno sporo. Nismo ih
nikako mogli preskociti tako da smo nakon nekog vremena odustali i
jednostavno pricekali svoj red. Mosoras je jos uvijek prekrasan i u
opustenom ritmu smo prosli kroz njega uzivajuci u penjanju. Na silazu smo se
prisjetili kako smo 2003. bili totalno zgazeni od umora i da su pored nas
projurili Dado i Bero koji su taj dan penjali smjer podjednake duzine ali su
se osjecali bitno bolje nego mi. Nije mi islo u glavu kako oni koji su
stariji od nas mogu biti odmorniji. U subotu smo i mi sisli manje vise
sasvim odmorni. Bice da to dodje s godinama.
Slijedilo je plivanje pa jos malo popodnevnog frikanja (uglavnom
neuspjesnog) i dan smo zakljucili uz bocu plavca u kampu. Pravi Brokeback
mountain.
U nedjelju smo si priustili pola sata duze spavanje ali smo odabrali smjer u
Velikom cuku pa smo opet bili na ulazu oko 6h. Popeli smo Barba Antin koji
mi se dosta svidio iako nije tipicni paklenicki smjer. Pri usponu smo
izgubili pola litre vode sto nas je malo obeshrabrilo ali ne dovoljno da
odustanemo od prvobitnog nauma da se ponovo popnemo na Anica kuk. Nakon
Barba Antinog produzili smo po Akademskom i ponovo odradili sasvim pristojnu
penjacku metrazu. Da li trebam reci da je i Akademski lijep smjer? :-)
Super vikend s puno penjanja. Smjerovi su bili taman dovoljno lagani za nas
dvojicu paradajzera da se probijemo kroz njih bez previse panike. Plan nam
je bio izgustat se i to smo odradili veoma uspjesno. Dodatni plus je taj da
je moja ahilova tetiva je izdrzala napore.
Pretenciozni naslov Povratak otpisanih nisam namjenio Davorinu i meni vec
Borisu Cujicu kojeg smo vidjeli u parku. Covjek penje iako mu noga evidentno
jos uvijek nije sasvim zdrava. Bilo je tamo jos par poznatih i manje
poznatih domacih faca. The usual suspects, reklo bi se, iako moram priznati
da nisam bio u Paklenici od 2005. tako da ni ne znam tko su zapravo svi ti
sumnjivci.
created by: zeljeznicar @ 2007-07-09 21:51:01
|
|
|
|
|
