 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Ojstrica /Ogrin - Omersa - čemer i jad.. bez tuge!
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 2 Jul 2007 10:34:31 +0200
U subotu više-manje ranom zorom vesela karavana u sastavu obitelj Bojko and I kreće put Logarske sa planom i ciljem: subota Domić i ja čuvamo malog Matiju i odmaramo dok Jelena i njena simpatična seka Mirjana voze biciklistički maraton od Celja do Logarske, a nedjelja mijenjamo uloge pa Domić i ja penjemo a curke čuvaju Matiju.
I tako..došao je i naš dan..nakon dizanja u 5 ujutro krećemo prema Ojstrici čez Klemenčno jamo sa ciljem da ispenjemo smjer u sjevernoj stijeni Ogrin - Omersa, V A0/III-IV, 500 m.
Kroz 3 sata sa usputnom rano jutarnjom kavom dolazimo pod smjer. Stijena ogromna, pokušavamo locirati ulaz u smjer, soliramo prva 2 cuga , snijega još ima pod ulazom. Negdje u ne znam ni sama kojem cugu dolazimo do detalja zbog kojeg bi ja pošteno posjedila da se netom prije toga nisam friško ošišala pa nije imalo što posjediti....detalj užasno eksponirane i prevjesne prečnice. Domić, naravski ide prvi a meni se riga od samog pogleda na mjesto gdje je on i moje borbe sa strahom kako ću doći do njega...Borba sa pokušajima je trajala preko pola sata i na noj sam potrošila i zadnji atom snage a sve je bilo popraćeno sa psovkama kakve mi padnu na pamet samo u takvim situacijama - teško je to ponoviti...Smjer je orijentacijski zahtjevan i cijelo vrijeme cik-caka, nudi od kamina, mokrih detalja, prevjesa, eksponiranih i teških prečnica, krušljivih komada, štandova na kojima te gađa kamenje odozgora do hrpe sranja - uglavnom, moje subjektivno, ponavljam SUBJEKTIVNO mišljenje je da nije lijep - očajan je, da ima puno više od 500 m i da sam nakon 7.5 sati penjanja psovala ko kočijaš i svako malo propitkivala Domića "gdje je kraj ovom j... smjeru ? ". Silazak je posebna priča...bili smo toliko umorni i strgani da nismo ni razmišljali popeti se do vrha stijene jer smjer završava malo pod vrhom. Sišli smo po nekoj ferati. Ja sam bila u teškoj nirvani jer sam imala ne zaliječen i uganut zglob koji sam na kraju smjera ponovno uneredila na nekom kamenu koji s odvalio pod nogom i imala sam dosta jake bolove što od noge što od nekih unutarnjih organa do te mjere da sam malo teže disala. Nakon voltarena se u svakakvom, samo ne dobrom, stanju klatarimo do Doma planincev gdje smo spavali u sobi za 15 EURa i gdje su nas čekale cure i Matija.
Uglavnom, krenuli smo u 05 a sišli oko 19 sati..od toga smo pauzirali oko pola sata na kavi. U ovim trenucima razmišljam da li "objesiti penjačice na klin" ili je to samo prolazna kriza kojoj je doprinio kronični umor i moje zdravstveno stanje, i godine .. i sve što ide s tim. Ovim tekstom me ponukao Gordan sa svojim izvještajem od prošlog vikenda...kao da nas gazi vrijeme...nadam se da će nam se jednom obestiniti ona "iza svakog oblaka dolazi Sunce"
Slika nema...i bolje da ih nema !
Pozdrav
Iva
created by: zeljeznicar @ 2007-07-02 10:36:00 / updated by: marko @ 2007-07-02 21:13:42
|
|
|
|
|
