 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Četiri dabarska dana
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sat, 5 May 2007 00:14:41 +0200
Razlog cijeloj priči bio je pripremni tečaj GSS-a za one pripadnike te družbe koji se dotad nisu susreli, barem ne službeno, s penjanjem. Ali Baba u cijeloj priči bio je Marko Vučinić, a imao je još dva jataka, Branimira i mene, te 19 hajduka i hajdučica pod sobom. Ali Marku nije bilo dovoljno izgovoriti tek 'Sezame otvori se' da bi pokrenuo cijeli taj pogon već je najprije morao u Gospiću pokupiti ključeve od naših dvora (Vile Velebita) i Osječane, zatim mene u Karlobagu, te na koncu Branimira (opet u Gospiću i to u 4h ujutro). A uz to je i cijelu hajdučiju držao na uzdi. Sve se to zbilo pred točno tjedan dana, tj. u petak prije prvomajskih praznika.
A zatim smo svakog jutra (počevši sa subotom) iz naše baze kretali prvo u hotel Velebno, gdje su nas hranili uvijek istom, škrtom kajganom i hrenovkama za doručak, te opskrbljivali lanč-paketima sa suhim i presuhim šniclama i jednom sparušenom jabučicom. A odande smo kretali put usjeka između Rujičinog, Aginog kuka i Kukalina gdje se cijeli tečaj i odvijao. Ali Marko je svoje zapovjedničko vozilo parkirao na šefovsko mjesto, tik kraj sportskih smjerova, dok je ostale limuzine i karoce otjerao nekamo dalje, u prašinu Dabrova. I tad je započinjao tečaj koji se odvijao po već ustaljenoj šabloni: čvorovi, absajl na sve načine, osiguravanje, komunikacija, prevezivanje, štandovi i postavljanje klinova i čokova, te penjanje. U ovom smo posljednjem segmentu radili sitne ali važne pomake. Hajduci su prvo penjali frikerske smjerove na topaka, pa ih zatim vodili uz već postavljene komplete, da bi na koncu išli u podobne duže smjerove (Starter, Bibl & Bubl). I tu se, vala, našlo ponešto junaka, i hrabrih i talentiranih, koji su jako lijepo grabili kroz one strme škrape i glatke ploče. Najtoplije se nadam da bar nekima od njih to nije bio početak i kraj penjačke karijere. To osobito važi za Slavonce, kojima želim da budu uporni i nastave ono što su prije dvadeset pet godina tako sjajno započeli Mićo (Bogojević) i Siljo (Šprem), ali je kasnije otišlo u daleku i nezapisanu povijest. A isto neka bude i s nekim hajdučicama (Gorankom, Natalijom) koje su čak bile i bolje od svih drugih.
Eh, osim spomenutog bilo je tamo još svega i svačeg. Na primjer, borili smo se za bolju klopu i mjesto pod suncem. Tu je lavovski dio odradila žestoka karlovačka liječnica, Maja. Ona je hotelsku knjigu žalbe ispisala hrpom prigovora, da se oko toga kasnije sjatila cijela uprava, te nas odmah isti dan pogostila bogovskom večerom. Ista vatrena dama je s šefovskog parkirnog mjesta otjerala i Slovence, koji su onamo stigli nešto prije Ali Marka. Toplo preporučam ženskoj ekspediciji na Čo Oju da razmotri njen angažman, ako ona sama ima volje i vremena za to. Ne samo da vjerujem da će dobro paziti na njihovo zdravlje, već da će ih (kako je dokazala u našem slučaju) uspješno braniti od ovih ili onih neugodnosti. Što još? Dabrima je tih dana prodefiliralo dosta ljudi, što penjača, biciklista, motorista, tim-bildingaša i inih. Na livadi podno Bačič kuka čak je osvanuo ilegalni logor koji je bar malčice podsjećao na onaj iz zlatnih dana Anića luka. No, gužve ipak nije bilo i nitko nikom nije smetao (ili možda mi jesmo).
Jedino je Ali Marko bio nešto napet i pomalo malodušan. Jedva sam ga nagovorio da nakon kišne noći s ponedjeljaka na utorak odemo u stijenu i sredimo bar jedan duži smjer za svoju dušu (Kapetanovu kći). A onda mu je srce došlo skroz na mjesto kad smo terencem GSS-a protutnjali šumskim cestama Velebita skroz do Krasnog, te usput vidjeli više lijepih, lijepih mjestašca za derneke svih vrsta.
Neven P.
created by: zeljeznicar @ 2007-05-05 00:31:00 / updated by: neven @ 2007-05-05 00:47:11
|
|
|
|
|
