na slici: Jakov i Gordan Budic, abseil u Paklenici
foto: Ana Bokulic, 10/2008

From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Wed, 2 May 2007 11:35:10 +0200

Nakon niza kombinacija u petak 27. 04. mala ali vesela karavana napokon kreće put Grossglocknera. Kristinka & Krcko i Vlado (AO Velebit) i moj partner Danko i ja u drugom. Stvari smo imali otprilike toliko da kod Danka i mene ne bi stao ni svizac da smo ga htjeli ukrasti sa Glocknera da nam mota čokoladu po putu. Osim gomile penjačke opreme, bilo je tu i skijaške opreme a do potpune sreće samo nam je falio bob - Danko i ja smo ga imali na krovu!

Popodne stižemo do Heiligenbluta i dok čekamo naše drage prijatelje punimo naše male želuce i slažemo rezerve za brdo. Krećemo u izvidnicu što se tiče ceste - koja je službeno zatvorena do 28. 04. i naravno našeg cilja Glocknera. Hmmm - pa to je veliko brdo! Navečer nakon skupljanja svi skupa krećemo u potragu za spavanjem - krov nad glavom ili klošarenje po garažama. Danko na tečnom njemačkom dogovara smještaj u Glocknerhausu u skupnom ležištu jer ništa nije službeno otvoreno - sve je vezano sa otvorenjem ceste. Mi po starom dobrom balkanskom običaju incognito ulazimo na zatvorenu cestu. Obavještavamo Nevena B. i njegovu dvojicu kako će proći cestu te se s njima s kratko pozdravljamo jer se oni žure malo odspavati u garažama prije brda.

K & K i Vlado kreću oko 04.15 iz kuće i planiraju uspon po via normale na vrh ali ne nalaze ulaz te se vraćaju. Danko i ja imamo dan odmora, malo se aklimatiziramo na obližnjim vrhovima, provjeravamo opremu penjući neku grapicu i na kraju svega skijamo do auta. Dižemo se u 03.45 i nedjelja je naš dan D. Planiramo penjati jednu od dviju grapa (desno i lijevo od Meletzkigrata), a zovu se NO NAME! Krećemo naoružani do zuba iako smo cijeli dan prije dogovarali light varijantu uspona naši ruksaci nas bacaju na pod i sve su drugo samo ne lagani. Nalazimo ulaz, stižemo do Frustuckplatza nakon nešto više od 3 sata, analiziramo obje grape i odlučujemo se za lijevu varijantu. Nakon kratkog odmora i pripreme procjenjujemo s obzirom na oblake koji se zatvaraju oko nas, težinu ruksaka i naše fizičko stanje da ipak idemo dalje po normalki i pratimo razvoj situacije s vremenom. Stižemo do visine od 3200, malo pod kućom i vrhom gledamo situaciju - gužvu za vrh jer je otvorena cesta i svi su nahrlili na vrh sa raznih strana. Svjesni da od vrha ništa, a baš nam ni nije žao zbog gužvice, okrećemo se nazad. Srećemo Nevena B. i dvojicu njegovih na povratku sa vrha. Oni su planirali spavati na bivku i penjati Mayerlrampe ali su ih ljudi na pristupu upozorili na preveliku gužvu na bivku pa su produžili do naših grapa. S obzirom na uvijete koji su bili loši, odustali su i od grape i produžili po normalki do Erz. Johann hutte pod vrhom i odspavali koji sat sa ostalih 20-tak ljudi u zimskoj sobi koja ima 4 ležaja te ranom zorom krenuli na vrh i tada bili jedini. Svaka čast - dobar potez!

U ponedjeljak ujutro napuštamo Glockner i krećemo prema Molltal Gletscheru na skijanje, ali zbog lošeg vremena odustajemo i nastavljamo put prema deželi. Spavamo u domu u Tamaru gdje se prežderavamo cijeli dan i u ponedjeljak radimo turu na Kotovo sedlo. Ufff, što sam se raspisala....

Pozdrav svima... do večeras

Iva