 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Frižidersko
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 23 Apr 2007 11:27:27 +0200
Podne je i stojim na grebenu Kocne iznad Povnove doline. Ime je navodno dobila zato jer Jezeranima pokazuje podne. Tesko mi je zamisliti kojom deklinacijom se iz imenice podne dogura do povn i pritom ju se prebaci u muski rod ali prica stoji. Sunce je taman obasjalo grapu i omeksalo snijeg za spust. To mi je dalo malo samopouzdanja jer moram priznati da mi se srce malo stegnulo na tom grebenu. Strmo je, snijeg je skroz zaleden, ambijent je divlji a ja sam potpuno sam.
Avantura je zapocela u Nedjelju u 03:00h u Zagrebu. Kt je otpala iz kombinacija za izlet zbog bolova u ledima pa sam isplanirao nesto po mom ukusu. Zadnji pokusaju da nadem drustvo za izlet su otpali pa sam se uputio sam. Ni prvi ni zadnji put. Ne bih ta samostalna lutanja pretvorio u koncept ali nekad mi pase sloboda da odem kad god zelim, gdje god zelim i otisnem se (ili odustanem) u brda. Uglavnom, u 3 ujutro brijaci iz Boogalooa jos ne krecu doma pa ovaj puta nije bilo uobicajenih zbunjenih pogleda dok pred polazak ispred zgrade trpam skije u auto.
Zora u Makekovoj kocni. Danko me je dan ranije preko telefona kvalitetno instruirao gdje pocinje put koji vodi pod Kocnu pa nisam imao nikakvih problema u snalazenju. Brinulo me da li cu pronaci ulaz u grapu jer sam na vise mjesta procitao da su ljudi znali fulat. Pouzdao sam se u fotku s ucrtanim smjerom koju sam nosio u digitalcu. Nisam bio nesto posebno nabrijan. Rekao sam si: "Idem pogledat. Ako su losi uvjeti, odustajem."
Nakon 20ak minuta hoda po nemarkiranoj ali dobro uhodanoj stazi dosao sam na padine pod stijenom Kocne. Tamo pocinje snijeg. Testiram ga da vidim koliko je tvrd. Ujedno trazim tragove prethodnika ali nemam srece. Nije mi preostalo nista drugo nego potegnuti svoju prtinu prema desnom dijelu stijene. Dobro sam pogledao sve moguce varijante prolaza jer donji dio grape je malo zapetljan. Snijeg drzi, propada se svega 10cm.
Na ulazu u stjenovite zljebove donjeg dijela stijene stavljam kacigu i dereze. Kamenje svih velicina koje je razbacano po zaledenom snijegu upozorava da ovdje zna biti opasno. Nastojim biti sto brzi ali ne ide mi bas. Nakon stotinjak metara, grapu zatvara nezgodno uglavljeni kamen. Skok od tri metra, za mene nesavladiv. Da imam penjacice, mozda. Ovako, nisam raspolozen za bolderiranje u pancama, derezama i sa skijama na ledjima. Sjetio sam se Martinovica i jedne pametne recenice koju je izrekao dok smo pred par godina penjali Zajedu u Nad sitom glavi. Ako ne ide, nemoj gubiti vrijeme - potrazi drugo rjesenje. Poslusao sam mladeg i iskusnijeg i nasao laksi prolaz 30m lijevo. Tu varijantu sam snimio jos dok sam bio ispod stijene. Dalje sam slijedio nos i pogodio precku prema centralnom dijelu Povnove doline.
Osam je ujutro i gazim kroz grapu. Nagib nije spektakularan. Od 30 stupnjeva na blazim dijelovima do maksimalno 45 na strmijim. Ali tek sad mi postaje jasno sta znaci 1200m smjera. Hodas i hodas ali nemas osjecaj da napredujes. Naslucujem tragove prethodnika ali ne pomazu mi previse. Em svako toliko nestaje trag, em stopinjke nisu dovoljno stvrdnute. Trosim se kao da prtim. Srecom, i dalje se propada minimalno. Ispred mene je kameni skok. Ne izgleda strmo. Malo grebanja, i 10ak metara laganog penjanja je iza mene. Jos malo snijega, pa opet skok. Ovaj puta je nesto papreniji. Dobra dvojka. Strmo je ali stijena je cvrsta. Ima i trave pa dereze drze. Dalje je snijeg i beskonacno uspinjanje.
Jedanaest je sati. U devet sam bio siguran da cu u deset biti na vrhu. U deset sam si rekao da sam gore do jedanaest. Vrh se cinio tako blizu. Snijeg jos uvijek drzi. Nevjerojatno. Jezersko je vjerojatno najhladniji kraj u Sloveniji. Trebali bi ga preimenovat u Frizidersko. Ne bunim se. Uspon je puno laksi nego sto bi bio da je truli snijeg. S lijeve strane je Palavicini. Taj smjer su i proskijali. Zove se Streha poskusov. Hm. Ove godine ni uspon ne izgleda lagano. Strmi zlijeb, kamini. Vise nalikuje ljetnom nego zimskom penjanju. S desne strane je gredina Kocne i smjer Za Nejca Zaplotnika. U njemu se jasno vide tragovi uspona i skijaskog spusta. VI, S6. Ne hvala.
Podne je. Otklizavam pocetnih par metara. Usko je i nema mjesta za zavoje. Strmina je oko 50 stupnjeva. Podloga je i dalje smrznuta, zapravo ledena. Gore je sloj od par cm suhog snijega koji ne daje nikakvo uporiste i zapravo otezava skijanje. Nakon 5m se vrsni zlijeb prosiri pa se moze okretati uz skokove. Led me tjera na apsoluntnu koncentraciju jer ispod mene je tobogan od 1200m koji zavrsava stometarskim stjenovitim skokom. Planica na n-tu potenciju. Nakon napetih pocetnih 200m, strmina je popustila a snijeg omeksao. Tu je skijanje puno lakse i jednostavnije. U tih kilometar i nesto grape naletio sam na skoro sve vrste snijega. Od leda, preko tvrdog betona, kore koja drzi tezinu, kore koja puca, firna, gnoja. Opet, po svemu se dalo o.k. skijati. Cak je otpenjavanje skokova islo lakse nego sto sam mislio. Uz 2 prekida zbog skokova, Povnova dolina se moze proskijati u komadu. Spust je dugacak i izuzetno lijep. Nije lagan. Umoris se propisno.
Ostalo je prehodati precku u nazad, spustiti se pod stijenu i izgustati se po zasnijezenim padinama ispod Kocne. Sto se mora nije tesko. Tim vise sto domacini na donjem sneziscu imaju uredenu stazu za veleslalom, s postavljenim drvenim kolcima. Old school. Iz stijene sam ih gledao kako skijaju. Od zadnjeg snjeznog jezika do auta je 15min hoda.
U totalu ovo je velika i dugacka tura. Trazi dosta energije. Mislim da je Povnova dolina najkompleksniji i najtezi smjer u kojem sam bio sam. Nema nekih posebno teskih mjesta, ali covjek treba biti koncentriran i oprezan. Kad si sam psiha ipak funkcionira dosta drugacije. Ambijent je divlji. Kamenje i led padaju u grapu sa okolnih stijena tako da se mora krenuti rano. Preporucio bih turu svima koji se spremaju za ljetne ekspedicije. Biti ce izvediva jos neko vrijeme.
Fotke cu (valjda) dodati naknadno.
created by: zeljeznicar @ 2007-04-23 11:31:00 / updated by: marko @ 2007-04-23 11:34:12
|
|
|
|
|
