|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Dobro i naopako
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Thu, 5 Apr 2007 09:56:12 +0200
Naopako nije tek ono što se dogodilo, nego i sam naslov. Jer ta se riječ
odnosi na subotnje događaje, a ona prva na nedjeljne. Dakle, što je bilo? S
obzirom na prognozu, prvi sam dan vikenda kanio provesti uz knjige. Ali ne
daj vraže, Mikiju se prohtjelo da baš tad ode nekamo na izlet. A ja ko'
plavuša, odmah pristao. Odlučili smo poći na Učku i to iz Lovranske drage,
da malo skratimo hodanje po kiši. No, prvo je valjalo popiti kavu u Kući
duhova i analizirati tamošnju konobaricu. Sve minus pet! No, onda nam se
ipak nije dalo kisnuti, te smo zaključili da je sasvim dovoljno obići
obližnji slap i zaviriti ima li šparoga. Slap je bio na mjestu, iako malo
suhonjav, ali šparoge nisu. U međuvremenu je kiša stala i počelo se
razvedravati, pa nas je zapekla planinarska savjest što nismo ni započeli
neko duže hodanje. Da bismo nekako umirili tog unutrašnjeg policajca,
odlučismo se spustiti do Medveje i onda opet vratiti do auta. Tako i bi,
mada bi nam bilo draže da je povratak bio u spustu (kako to ide kod
normalnog svijeta) nego u usponu.
Glavni akter nedjeljne priče bio je Renato. Odredio je da treba otići u
Limski kanal, te onamo uspio povući (ni manje, ni više) još sedmero ljudi.
Osim mene, bili su to sve sami Račići. Kako su Šimije već svima pomalo
dozlogrdile, otišli smo u onaj bliži, horoskopski sektor. Nije mi se to
previše mililo, ali sam se prepustio (mijenjam li to boju kose?) tom planu.
I da je sve ostalo na penjanju onih tamo smjerčića, vjerojatno bih ostao
nezadovoljan jer se nije dešavalo baš ništa penjački novo. Ali tad je idejni
začetnik cijelog projekta predložio da absajlamo do sektora ispod
horoskopskog, u kojem nikad prije nisam bio. I moram priznati da me to
mjestašce ugodno iznenadilo. Stijena je odlična, a smjerovi dugački, lijepi
i odlično osigurani. Sredih tri najlakša (od kojih najtoplije preporučujem
prekrasnog Vepra) i napalih se na dvije lijepe minus sedmice, koje idu
elegantnim pukotinama i ostaju kao cilj za idući posjet. Sve je završilo
gdje je i počelo, tj. u birtiji Wald u Velikoj učki. Tamo smo sreli još
dvoje Račića koji, teško oboružani šparogama, stigoše iz Vele drage. S njima
smo opalili strahovitu trač-orgiju. E ako jedan lik nije skviknuo od
štucanja, neće nikad.
Neven P.
created by: zeljeznicar @ 2007-04-05 10:06:00
|
|
|
|
|