Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Danko Ferber
smjer: Prvi slap, Prisojnik, WI 3+, 120m
foto: Marko Dukši, 02/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Dobro i naopako

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Thu, 5 Apr 2007 09:56:12 +0200

Naopako nije tek ono što se dogodilo, nego i sam naslov. Jer ta se riječ odnosi na subotnje događaje, a ona prva na nedjeljne. Dakle, što je bilo? S obzirom na prognozu, prvi sam dan vikenda kanio provesti uz knjige. Ali ne daj vraže, Mikiju se prohtjelo da baš tad ode nekamo na izlet. A ja ko' plavuša, odmah pristao. Odlučili smo poći na Učku i to iz Lovranske drage, da malo skratimo hodanje po kiši. No, prvo je valjalo popiti kavu u Kući duhova i analizirati tamošnju konobaricu. Sve minus pet! No, onda nam se ipak nije dalo kisnuti, te smo zaključili da je sasvim dovoljno obići obližnji slap i zaviriti ima li šparoga. Slap je bio na mjestu, iako malo suhonjav, ali šparoge nisu. U međuvremenu je kiša stala i počelo se razvedravati, pa nas je zapekla planinarska savjest što nismo ni započeli neko duže hodanje. Da bismo nekako umirili tog unutrašnjeg policajca, odlučismo se spustiti do Medveje i onda opet vratiti do auta. Tako i bi, mada bi nam bilo draže da je povratak bio u spustu (kako to ide kod normalnog svijeta) nego u usponu.

Glavni akter nedjeljne priče bio je Renato. Odredio je da treba otići u Limski kanal, te onamo uspio povući (ni manje, ni više) još sedmero ljudi. Osim mene, bili su to sve sami Račići. Kako su Šimije već svima pomalo dozlogrdile, otišli smo u onaj bliži, horoskopski sektor. Nije mi se to previše mililo, ali sam se prepustio (mijenjam li to boju kose?) tom planu. I da je sve ostalo na penjanju onih tamo smjerčića, vjerojatno bih ostao nezadovoljan jer se nije dešavalo baš ništa penjački novo. Ali tad je idejni začetnik cijelog projekta predložio da absajlamo do sektora ispod horoskopskog, u kojem nikad prije nisam bio. I moram priznati da me to mjestašce ugodno iznenadilo. Stijena je odlična, a smjerovi dugački, lijepi i odlično osigurani. Sredih tri najlakša (od kojih najtoplije preporučujem prekrasnog Vepra) i napalih se na dvije lijepe minus sedmice, koje idu elegantnim pukotinama i ostaju kao cilj za idući posjet. Sve je završilo gdje je i počelo, tj. u birtiji Wald u Velikoj učki. Tamo smo sreli još dvoje Račića koji, teško oboružani šparogama, stigoše iz Vele drage. S njima smo opalili strahovitu trač-orgiju. E ako jedan lik nije skviknuo od štucanja, neće nikad.

Neven P.


created by: zeljeznicar @ 2007-04-05 10:06:00