Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Oregon 6b, Grohovo.
foto: Nada Dabo, 08/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Tko je koga?

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 20 Mar 2007 20:09:01 +0100

Teško je reći jesam li uspio oformiti kvarnersku sekciju AOŽ-a ili su RAK-ovci mene smotali u svoje redove. Kako god bilo, u subotu sam s Gigijem, Markom Krpešićem i Mikijem otišao u Paklenicu. Vrijeme se nije puno gubilo jer smo, praktički bez zastajanja, autom uletjeli u kanjon i nabacili opremu na sebe, te krenuli put stijena. Gigiju i Marku cilj je bio "Klin", a Mikiju i meni "Mosoraški". U smjerove smo ušli oko 12,30h. Malo sam bio skeptičan u pogledu završetka penjanja prije mraka jer već nekoliko tjedana nisam bio u stijeni, a još i dosta duže od toga u tako dugačkom smjeru. Ta se bojazan još i povećala nakon prve dvije dužine: ramena i podlaktice već su blago zatezali. No, kasnije je ipak krenulo na bolje i počeli smo dosta brzo grabiti. Štoviše, čak toliko da smo na kraju one dugačke priječnice sustigli mađarski navez koji je, dok smo ulazili, bio u petoj dužini. Kroz pukotinu smo, također, prošli brzo i bez veće muke, mada sam imao problemčić u jednom od detalja. Naime, dok sam se okretao da bih ga lakše svladao, nekako mi se iskopčao komplet i tako sam to ispenjao bez posljednjeg međuosiguranja. To sam primijetio tek na polici iznad tog mjesta i nije mi baš bilo svejedno, pa sam u idući spit ubacio čak dva kompleta. Miki se tamo isto malo kilavio noseći srednje velik ruksak, ali je inače penjao ko' mali vrag. Na vrh smo izišli u 16,30h, te se malo i naužili ugodnog, zalazećeg sunca. Zavirili smo i u "Klin", ali naši suborci nisu bili na vidiku. Malo ih je zakočio jedan slovenski navez. S njima smo se našli tek oko 22h kod Dinka jer su oni nakon smjera imali nesreću naletjeti na dvojicu Slovaka koji su bez lampi zapeli u "Saleškom" (ostavili su ih pod stijenom u ruksacima). Marko je morao dopenjati do njih, te im pomoći da se spuste. Za uzvrat smo na slovački račun popili četiri runde piva.

U nedjelju smo spustili apetite. Marko i Gigi otišli su u "Karamaru" i "Gospodare kiše", a Miki i ja u originalnu verziju "Centralnog kamina". Za nešto duže penjanje jednostavno nismo bili sposobni. Mene su gadno nažuljale moje La sportive, koje sam skidao na svakom štandu i ponekad se čak oslanjao na koljena da što manje mučim stopala, a i prsti na rukama su me dobrano pekli. Miki i ostatak družine trpjeli su, pak, od nekih drugih boljki. Zato smo, unatoč relativno ranijem obavljanju gornjih zadataka, apstinirali i od svake pomisli na frikeriju u kanjonu. Puno nam se draže bilo prepustiti analizi mladih penjačica (ma, ne mislim na obuću).

Neven P.


created by: zeljeznicar @ 2007-03-20 20:16:00 / updated by: neven @ 2007-03-21 12:04:17