 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Tko je koga?
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 20 Mar 2007 20:09:01 +0100
Teško je reći jesam li uspio oformiti kvarnersku sekciju AOŽ-a ili su RAK-ovci mene smotali u svoje redove. Kako god bilo, u subotu sam s Gigijem, Markom Krpešićem i Mikijem otišao u Paklenicu. Vrijeme se nije puno gubilo jer smo, praktički bez zastajanja, autom uletjeli u kanjon i nabacili opremu na sebe, te krenuli put stijena. Gigiju i Marku cilj je bio "Klin", a Mikiju i meni "Mosoraški". U smjerove smo ušli oko 12,30h. Malo sam bio skeptičan u pogledu završetka penjanja prije mraka jer već nekoliko tjedana nisam bio u stijeni, a još i dosta duže od toga u tako dugačkom smjeru. Ta se bojazan još i povećala nakon prve dvije dužine: ramena i podlaktice već su blago zatezali. No, kasnije je ipak krenulo na bolje i počeli smo dosta brzo grabiti. Štoviše, čak toliko da smo na kraju one dugačke priječnice sustigli mađarski navez koji je, dok smo ulazili, bio u petoj dužini. Kroz pukotinu smo, također, prošli brzo i bez veće muke, mada sam imao problemčić u jednom od detalja. Naime, dok sam se okretao da bih ga lakše svladao, nekako mi se iskopčao komplet i tako sam to ispenjao bez posljednjeg međuosiguranja. To sam primijetio tek na polici iznad tog mjesta i nije mi baš bilo svejedno, pa sam u idući spit ubacio čak dva kompleta. Miki se tamo isto malo kilavio noseći srednje velik ruksak, ali je inače penjao ko' mali vrag. Na vrh smo izišli u 16,30h, te se malo i naužili ugodnog, zalazećeg sunca. Zavirili smo i u "Klin", ali naši suborci nisu bili na vidiku. Malo ih je zakočio jedan slovenski navez. S njima smo se našli tek oko 22h kod Dinka jer su oni nakon smjera imali nesreću naletjeti na dvojicu Slovaka koji su bez lampi zapeli u "Saleškom" (ostavili su ih pod stijenom u ruksacima). Marko je morao dopenjati do njih, te im pomoći da se spuste. Za uzvrat smo na slovački račun popili četiri runde piva.
U nedjelju smo spustili apetite. Marko i Gigi otišli su u "Karamaru" i "Gospodare kiše", a Miki i ja u originalnu verziju "Centralnog kamina". Za nešto duže penjanje jednostavno nismo bili sposobni. Mene su gadno nažuljale moje La sportive, koje sam skidao na svakom štandu i ponekad se čak oslanjao na koljena da što manje mučim stopala, a i prsti na rukama su me dobrano pekli. Miki i ostatak družine trpjeli su, pak, od nekih drugih boljki. Zato smo, unatoč relativno ranijem obavljanju gornjih zadataka, apstinirali i od svake pomisli na frikeriju u kanjonu. Puno nam se draže bilo prepustiti analizi mladih penjačica (ma, ne mislim na obuću).
Neven P.
created by: zeljeznicar @ 2007-03-20 20:16:00 / updated by: neven @ 2007-03-21 12:04:17
|
|
|
|
|
