Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Torre Lusy, Cinque Torri (Italija)
foto: Siniša Alavanja, 07/2006

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Ipsilon

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Sun, 18 Mar 2007 21:37:06 +0100

Ocito sam nabrijan, jer iako je iza mene bio jako naporan tjedan na poslu, nije mi bilo tesko rano ustati i odfurati se na Ljubelj. Mozda sam imao volje za ustajanje bas zbog akumuliranog stresa? Pored toga, imao sam obaveze u Zagrebu u subotu oko 13h pa sam si odredio strogu satnicu. Sad i meni sva ta jurnjava rasporeda zvuci hekticno, ali u subotu u 4 ujutro nije bilo dileme sto zelim raditi.

U 6 i 20 su na Zelenici bila 4 stupnja. Na parkingu je vladalo proljece. Snijeg pocinje na polovini donje staze ali svakim korakom pojacava se zimski ugodaj. Ulovio sam ritam i nastavio do gornje stanice zicare. Tamo me iz transa trgnuo alarm koji se oglasio sa sata na mojoj ruci. Imam ga upaljenog kao backup za slucaj da ne cujem budilicu za posao. Pogledao sam oko sebe i to mi je izmamilo osmjeh na lice. Osuncani vrhovi i dovoljna kolicina snijega - prizor koji se moze samo pozeljeti.

U glavi sam imao par opcija za uspon i spust. Privukla me Lenuhova u Begunjskoj vrtaci ali od tog nauma me odvratio Hrvoje iz Velebita. Pisao sam mu da ga pitam za uvjete pa me upozorio da je ulaz uzak svega 1m. Drugi put, mozda. Nekako nema smisla forsirati. Alternativa je bio Y u Begunjscici. Iznenadio sam se kako je to lijepa grapa. Vec nakon par metara me ocaralo to sto je bitno usamljenija i divljija od susjedne Centralne grape. Tako je barem bilo u subotu ujutro. Uvjeti za uspon su bili idealni. Uhodana prtina a dereze grabe bez problema. Nagib je konstantan i bolje sam se osjecao s cepinom u ruci.

Nakon par minuta na vrhu Begunjscice, stao sam na skije. Drzim se rasporeda kao da je Marxov Kapital. Skijanje na grebenu nije bilo nesto posebno. Juzne padine su skoro bez snijega tako da nema previse prostora za zavoje. Treba se drzati snjeznih jezika da bi se skijalo bez prekida. Bez obzira na situaciju, tih stotinjak metara mi je dobro doslo. Ne volim kad prvi zavoj tog dana moram napraviti na vrhu grape. Ipak je bolje testirati snijeg i sebe na polozenijem terenu. Zastao sam na vrhu Ipsilona i pogledao dolje. Ulaz u grapu je uzak zlijeb koji se sve vise suzava. Uspio sam napraviti 2 okreta a zatim je sljedeca 3m svako okretanje postalo besmisleno buduci da se zlijeb toliko suzio da sam se jedva provukao. Iako vozim izrazito kratke skije (160cm) u jednom trenutku se vise nije dalo ni proklizavati bocno, vec sam morao "otpenjavati" po kamenju. Najtezi detalj grape, iako zapravo nema puno veze sa skijanjem. U jednom trenutku sam pozalio sto nisam imao hrabrosti probati desni krak Ipsilona. Tamo je strmina kudikamo veca ali barem nema ovog gnjavljenja.

Nakon svladanog ulaza slijedilo je standardno skok-okret spustanje po strmom ali dovoljno sirokom zlijebu. Osjecao sam se dobro i usprkos relativno losim uvjetima za skijanje nije bilo nikakvih problema. Smjenjivali su se tvrda kora koja drzi tezinu i meksa koja bi pucala pod skijama. Nakon Pripravniske i ocajnih uvjeta pred 2 tjedna, ovo mi je bilo sasvim prihvatljivo.

Osim ulaza, Y ima jos jedan skijaski detalj u vidu precnice po 1m sirokoj polici ispod koje je manji stjenoviti skok. Cijeli gornji dio ispod ulaznog zlijeba sam prosao u komadu i zaustavio se tek nakon precnice. To mi je dalo dodatno samopouzdanje. Kad sam isao prema gore, taj dio mi se cinio da bi mogao biti tezi za skijanje nego sto je zapravo bio. Veselo sam odskakutao kroz ostatak Ipsilona a uvjeti su bili sve bolji i bolji. Nastavio sam po padinama prema skijalistu, pa po stazi prema autu. Iskoristio sam snjezne jezike do maksimuma i doskijao dokle se dalo tj. na 10min od auta.

U povratku sam svratio u Iglu po DDV a u Zagrebu sam usprkos guzvi na granici bio pola sata ranije od planiranog, u 12:30. Stres s pocetka izvjestaja je potpuno izbacen iz sistema. Baterije za iduci tjedan sam popodne napunio u ugodnoj (i jako laganoj) setnji na Sljeme u drustvu zenemi.


created by: zeljeznicar @ 2007-03-18 21:41:00