 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Malga 3. dio - Begunscica
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Sun, 25 Feb 2007 22:56:57 +0100 (CET)
Danas smo Hrvoje Crnjak, braca Milas i ja bili na Begunscici. Plan -
Lenuhova smer za Kresu i Franju, a skijanje za Hrvoja i mene. No,
magla nas je posteno omela u provedbi tog plana. Kao prvo, Lenuhova se
nije dala pronaci. Ne znajuci da Milasi marljivo, ali bezuspjesno traze
ulaz u svoj smjer, Hrvoje i ja smo nabadali oko njegovog skijanja na
donjoj, plavoj stazi. Ide mu odlicno. No, zbog magle je ranije zatvorena
gornja zicara, tako da sam se ja nakon sto je Hrvoje nastavio skijati na
donjoj stazi, uspio samo jednom spustiti niz onu strmiju, niti ne
isprobavsi kakav je snijeg izvan nje. To je trebalo uslijediti tek u
drugom prolazu.
Ljut na skijaliste sto zatvaraju stazu "samo zato jer se ne vidi prst pred
nosom" :) skije sam stavio na ruksak i otisao potraziti Sestopnu
grapu nad Sentanskim plazom i usput trazio Milase koji bi trebali biti
u blizini. Ubrzo smo se dovikivanjem dogovorili da idemo sva trojica u
Sestopnu. Grapa je bila bas lijepa, to malo sto smo vidjeli od nje. Nagib
je skoro konstantan, tek manja prelomnica na sredini i strmiji najuzi dio
vrsnih tridesetak metara. Sreli smo troje Slovenaca na spustu bas u tom
najgornjem dijelu. Bila ih je milina za gledati. Dva skijasa i jedna
boarderica. Odmah sam upozorio decke da gledaju sad dok jos mogu jer
takve akrobacije (mozda je to samo moja zamagljena interpretacija, ali
bilo je fantasticno) od mene danas nece dozivjeti.
Silaz je naravno bio po grapi, za svu trojicu. Ja sam odsklizao gornje
dvije trecine, a u donjem dijelu se i vidljivost malo povecala pa sam tamo
vec napikavao zavoj po zavoj. Podloga je bila vrlo promjenjiva s naglim i
neuocljivim prijelazima od mjesta do mjesta - ili duboki snijeg, ili
posecerena tvrda kora. Spust po plazu je vec lakse legao, ne toliko zbog
kvalitete snijega (koji je bio tvrd, ali izoran uzduz i poprijeko) nego
jednostavno zato sto je nagib znatno popustio. Oko 16h nasli smo se s
Hrvojem dolje kod auta - on je taman iskoristio zadnju voznju donje zicare
i zadovoljno konstatirao da se spustio dvadesetak puta! U autu je bilo
veselo do doma, osim za Franju koji je zaspao cak na rubnicima skija. :) I
drugi put!
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2007-02-25 23:06:00
|
|
|
|
|
