 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Grape u magli...
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Sun, 18 Feb 2007 22:44:28 +0100 (CET)
...i dva puta 3 gorile u Osrednjoj grapi u Begunscici. Marijan i Hrvoje
pozeljeli su iskusiti penjanje grapa pa smo se odlucili za nesto lagano i
otisli na Begunscicu. Ja sam jednostavno morao okrenuti par voznji stazom, a i
Marijan je bio raspolozen za isto. Na gornjoj postaji sreli smo 3 gorile:
Dintera, Vlatka i Budica. Oni su grapom oderali na drugu stranu brda i sve
nesto naokolo izveli prilicnu turu. Marijan i ja smo se jos jednom spustili
stazom, sastali s Hrvojem i uputili se Zgornjim plazom (Plaz nad Zelenicom)
prema grapi. Ima toga dosta, bome. Cucki su isli kao podmazani (nazalost, tu i
tamo i doslovno). Pod ulazom u grapu stavili smo dereze, a cepine se nikome
nije dalo koristiti. Fuckas takav uvod u penjanje u snijegu kad ne koristis
cepine, nisam znao da je grapa toliko lagana.
Skije smo dopremili na vrh gdje sam ja odlucio skinuti cucke pri opakom vjetru.
Mogao sam i nize pod grebenom, ali ovako je bilo bolje za vjezbu. Obavezno
naslikavanje, cuga, cokoladica, kako tko. Marijan i Hrvoje sibnuli su natrag s
mojim cepinima (hvala decki, imate pivo u SRI), a ja nesto kasnije za njima, na
skijama. Suzdrzano i bez forsiranja zavoja, bilo da mi se cinili 95 % ili
20 % izvedivima. Detalj je glatki prolaz izmedju stijena, 45°, 2
metra
sirok, 5 metara dug.
Na isteku grape malo smo jos pricekali da Marijan stavi skije i sjurili se
dolje. Raspistoljili smo se po tom plazu samo tako. Ili sam ja malo pohvatao
konce (a nije da se ne trudim :)), ili je kvaliteta snijega bila bolja nego
inace. No i dalje je to bio za moja mjerila prilicno duboki snijeg. Jedino je
tobogan od necijeg XXL-kategorija dupeta :) predstavljao omanji problem kad
bismo naletjeli na njega sarajuci uokolo. Vidljivost je, naime, bila nekih 5
metara, osim u iznimnim trenucima kad je pogled znao zalutati i nesto dalje.
To je uglavnom to, uslijedilo je nehumano izivljavanje na stazi koja nikad
prije nije bila veca pljuga. Kaze i Marijan - ma to je samo staza. Par puta sam
ugrabio zicaru dok se Hrvoje nije spustio, a na donjoj stazi se i on podsjetio
da je nekoc ucio skijati. Marijan mu je posudio pance i skije i u tren oka mu
se vratilo sve od prije 10 godina. :) Kod auta smo docekali Vlatka i Gordane i
izmijenili dojmove, a onda pravac ZG.
I tako su druge 3 gorile u magli odradile svoju prvu grapu - one way or
another...
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2007-02-18 22:46:00
|
|
|
|
|
