Fotografski kutak: slike s penjanja.

Na slici: Krešimir Milas
Bijele Stijene
Foto: Jelena Gačeša, 04/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Grape u magli...

From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Sun, 18 Feb 2007 22:44:28 +0100 (CET)

...i dva puta 3 gorile u Osrednjoj grapi u Begunscici. Marijan i Hrvoje pozeljeli su iskusiti penjanje grapa pa smo se odlucili za nesto lagano i otisli na Begunscicu. Ja sam jednostavno morao okrenuti par voznji stazom, a i Marijan je bio raspolozen za isto. Na gornjoj postaji sreli smo 3 gorile: Dintera, Vlatka i Budica. Oni su grapom oderali na drugu stranu brda i sve nesto naokolo izveli prilicnu turu. Marijan i ja smo se jos jednom spustili stazom, sastali s Hrvojem i uputili se Zgornjim plazom (Plaz nad Zelenicom) prema grapi. Ima toga dosta, bome. Cucki su isli kao podmazani (nazalost, tu i tamo i doslovno). Pod ulazom u grapu stavili smo dereze, a cepine se nikome nije dalo koristiti. Fuckas takav uvod u penjanje u snijegu kad ne koristis cepine, nisam znao da je grapa toliko lagana.

Skije smo dopremili na vrh gdje sam ja odlucio skinuti cucke pri opakom vjetru. Mogao sam i nize pod grebenom, ali ovako je bilo bolje za vjezbu. Obavezno naslikavanje, cuga, cokoladica, kako tko. Marijan i Hrvoje sibnuli su natrag s mojim cepinima (hvala decki, imate pivo u SRI), a ja nesto kasnije za njima, na skijama. Suzdrzano i bez forsiranja zavoja, bilo da mi se cinili 95 % ili 20 % izvedivima. Detalj je glatki prolaz izmedju stijena, 45°, 2 metra sirok, 5 metara dug.

Na isteku grape malo smo jos pricekali da Marijan stavi skije i sjurili se dolje. Raspistoljili smo se po tom plazu samo tako. Ili sam ja malo pohvatao konce (a nije da se ne trudim :)), ili je kvaliteta snijega bila bolja nego inace. No i dalje je to bio za moja mjerila prilicno duboki snijeg. Jedino je tobogan od necijeg XXL-kategorija dupeta :) predstavljao omanji problem kad bismo naletjeli na njega sarajuci uokolo. Vidljivost je, naime, bila nekih 5 metara, osim u iznimnim trenucima kad je pogled znao zalutati i nesto dalje.

To je uglavnom to, uslijedilo je nehumano izivljavanje na stazi koja nikad prije nije bila veca pljuga. Kaze i Marijan - ma to je samo staza. Par puta sam ugrabio zicaru dok se Hrvoje nije spustio, a na donjoj stazi se i on podsjetio da je nekoc ucio skijati. Marijan mu je posudio pance i skije i u tren oka mu se vratilo sve od prije 10 godina. :) Kod auta smo docekali Vlatka i Gordane i izmijenili dojmove, a onda pravac ZG.

I tako su druge 3 gorile u magli odradile svoju prvu grapu - one way or another...

M.D.


created by: zeljeznicar @ 2007-02-18 22:46:00