 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Led s Sljemena
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 12 Feb 2007 12:54:51 +0100 (CET)
Hehe, jesam vas. Jest da je smjer ove sezone vjerojatno vidio vise uspona
nego ikad prije, ali ipak, nek jos malko priceka. Buduci da sam u
posljednje vrijeme cesto spominjan da predvodim Velebitase na izlete, ne
bih htio da neki dobiju krivi dojam. Nista ja ne predvodim, mozda sam samo
malo uporniji i vise gnjavim da se negdje ode, ali naravno da je ekipa
vrlo sposobna sama se snaci. A kad penjemo u navezu, to je druga stvar,
gusti su gusti, bez obzira cija je A-ovca na drugom kraju uzeta.
Ovaj vikend trebao je biti namijenjen grapama pa sam zvao Hrvoja i Damira
kao perspektivnije proslogodisnje tecajce, no Damir je bio bolestan, a i
Hrvoje se skroz razbolio do vecer prije izleta. Tako da nas je sedmero
otislo na Zelenicu, kao sto je Vukovic napisao. Njih sestero odmah u grape
u Begunscici, a ja sa skijama najprije na skijaliste. Kasnije sam i
odustao od grapi jer su sve bile u gustoj magli i oblacima. Osim toga,
nasao sam komad netaknutog snijega kraj staze, za uciti se, pa mi nisu ni
trebale grape. Ne bas idealan komad jer je strmina bila prevelika za
metodu pokusaja i pogresaka, ali zabavljalo me neko vrijeme.
Nakon pocetnog uskijavanja na donjem spustu, vecinom sam gustao na
gornjem, sa svim mogucim precicama koje su postojale. Led, hupseri,
kamenje, mariner s interventnom ekipom - ups... Sve sto covjek pozeli, a
ima vec i na nasem milom Sljemenu. :) Therefore the title. Tako me Sljeme
(dok jos nije ni bilo otvoreno) djelomicno pripremilo na pola dana lude
zabave na (kako mi je Davorin kasnije skrenuo paznju na tablu) crnom
spustu. Ne mogu usporedjivati uokolo jer sam dotad bio samo na Sljemenu,
ali imao sam dojam da bi neki tamo crni spust trebao biti doooosta
teza stvar. Jedino prokletstvo je bilo sto je jedini netaknuti snijeg meni
za vjezbanje bio bas tamo, kraj staze na istoj padini, pa sam na njemu
uglavnom vjezbao padanje i plivanje nizbrdo s perajama i bez njih. Kad mi
je napokon dojadilo, uhvatio sam se opet staze i uzivao do kraja rada
zicare, kad smo se u totalnoj maglustini sreli opet sva sedmorica. I svi
dolje (neki sporije, a neki brze, hehe), gdje sam opet pozdravio
Peovic-Vukovic-Vukovice, :) Davorina i Petru.
Ako sam ja nekoga ili nesto predvodio, mora da imam moc nehoticnog
predvodjenja na daljinu, jerbo ekipu igrom slucaja nisam vidio skoro
cijeli dan. :) A ekipa je dobra, sto jest jest.
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2007-02-12 12:56:01
|
|
|
|
|
