 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Na visokoj nozi
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Tue, 6 Feb 2007 11:41:12 +0100
Kao pravi lumpenproleteri i sitna burzoazija nasli smo se u subotu ujutro, dvadeset do sedam, u Hoto Villageu. Komforan kasni start, netipicno za aktere. Gordani, Kt i ja obicno nismo lijeni ustat rano kad je skijanje u pitanju, medutim, prosli vikend smo svi navijali za duze spavanje.
Nacelno smo se dogovorili da vikend provedemo u okolici Vrsica, medutim u glavi sam skovao pakleni plan da odvucem ekipu na drugu stranu. Vrsic je super, ali covjeku lako dosadi. Zbog toga sam se bacio u akciju uvjeravanja da odemo na Stol iz Austrije. Nije bilo tesko nagovoriti ekipu, i nesto poslije 10h krenuli smo na skijama iz Bodentala. Super je kad su svi tako prilagodljivi.
Sa svjeverne strane Karavanki ima dovoljno snijega tako da se moze odmah krenuti na skijama. To je privuklo mnoge pa se pred nama postrojila cijela vojska turnih skijasa. Prizor nas je podsjetio na film Bitka na Neretvi. Bez neke posebne zelje da se prikljucimo Maspoku, lagano smo se uspeli do granice izmedu Slovenije i Austrije. Za vecinu iz Prve proleterske tura je tu zavrsila. Gledali su nas malo u cudu sto tako kasno idemo dalje prema Stolu, ali nismo se dali zbuniti. Znali smo da tek oko 16h moramo krenuti nazad a racunali smo i na pun mjesec ako zatreba.
Negdje oko 15:30h konacno smo na Stolu. Cijeli dan nas je derao jak vjetar ali na vrhu se stvorila idealna zavjetrina. To nas je spasilo jer smo se ipak mogli malo odmorit i na miru sloziti opremu za spust.
Skijanje po jako tvrdoj kori je bilo idealno. Vjetar je zabetonirao snijeg, tako da se dalo dobro skijati bez propadanja. Kora je popustila tek na dnu zadnje doline, gdje nas je ulovio mrak. U ralici smo doskijali do auta sa svjetiljkama na glavama. Mjesec je taj dan izasao tek oko 23h. Toliko o nasem samouvjerenom planiranju :-)
Sjajna tura u dobrim uvjetima. Jedino je vjetar kvario dozivljaj jer puhao je tako jako da nitko od nas nikada nije dozivio tako jak vjetar u planinama. Bacao nas je na sve strane kao da smo od papira.
Uslijedilo je obilazenje domova na Vrsicu u potrazi za spavanjem. Trazili smo smjestaj za devet osoba buduci da smo bili u kontaktu s jos jednom ekipom u kojoj su bile Iva, Ana i Martina. To se pokazalo kao nemoguca misija i skoro smo odustali. Energicnija ekipa iz drugog auta je ipak bila uspjesnija i smjestila nas u apartman u Ratecama. Svima nam je pasao visi komfor u odnosu na planinarski dom jer smo se posteno izmorili u brdima.
Iduci dan smo se oko podne dovukli na Vrsic. Bili smo taman raspolozeni za Nad sitom glavu. Uzivali smo na suncu a vjetra skoro da nije bilo. Skijanje je bilo nesto losije nego dan ranije zbog lomljive kore u donjem dijelu ali to nas nije sprijecilo da svejedno uzivamo.
Kako su Iva, Martina i Ana provele vikend mozete pogledati ovdje.
Na slikama su Gordan i Gordan. Na onoj koja se zove doping, bratski dijele bijele tablete nepoznata sadrzaja na kojima su bili cijeli vikend (?!). Tak to zgleda kad kemicar i biokemicar udruze snage. Na fotki pod imenom uspon je pak strmina prije sedla izmedu malog i velikog Stola.
doping.jpg
uspon.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-02-06 12:11:01 / updated by: marko @ 2007-02-06 12:32:32
|
|
|
|
|
