 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Šugarska Duliba zimi
From: "Nikola Derežić" - [email protected]
Date: Mon, 29 Jan 2007 12:49:12 +0100
Planirami smo uspon na Triglav. Novonapadali snijeg i posljedična velika
opasnos od lavina odvratila nas je od tog nauma. Radimo novi plan: Šugarska
duliba ili Tatekova koliba. Finalna odluka pada na Tifonovoj benzinskoj
pumpi - uspjeli smo dobiti kontakt osobu za sklonšte na Šugarskoj dulibi.
Oko 13 sati krećemo stazom od Lukovog Šugarja je gradio Ante Premužić. Staza
je široka i dobro građena - za preporučiti! Negdje na 700mnm počinje snježna
granica. Na prijevoju visina snijega doseže na mjestima 30 cm - uzalud smo
nosili krplje!
Nakon 5 sati hoda bez previše žurbe stižemo pred sklonište. Iz dnevnika
otkrivamo da je netko bio tu prije tjedan dana. Osim nove upisne bilježnice,
ostavili su dobru zalihu drva (mokrih na žalost), kao i novu dasku za WC.
Skurili smo cijeli Jutarnjak prije nego smo uspjeli zapaliti vatru! Tek
drugog dana skužili smo da u metalnom ormariću nasuprot ulazu ima hepo
kocki!
Unatoč tome što je sklonište nedavno popravljano, krov prokišnjava - čim se
temperatura digla iznad nule, kruz rupe od šerafa koji drže izolaciju na
stropu počela je kapati voda. Osim te neugodnosti, u skloništu je fino
toplo, peć odlično odrađuje svoj posao, nema propuha, WC nov i čist!
Drugog dana smo planirali skoknuti do Panos, ali zbog kasnog buđenja i lošeg
planiranja vremena prisiljeni smo se spustiti preko Šugarja do Križca.
U Šugarju nas dočekuje Augustin i njegova žena (zaboravih ime). Živopisni
starac pozvao nas je u svoj dom na rakijicu. U skromnoj kućici uz starinsku
peć slušali smo priče o povijesti života na Velebitu. U svojim
pripovijestima govori nam o vremenima prije drugog svjetskog rata, kada još
ni magistrala nije bila probijena. U to doba, Velebit je bio pun života. Na
svakih 100 metara mogli ste sresti čovjeka, ovce i kravice.
Ruševina na Šugarskoj dulibi od koje je sada ostala samo šterna bila je
šumarska posta. Tu su dva šumara naplaćivala pašarinu čobanima koji su svoju
stoku pretjerali na Ličku stranu.
Jedini tragovi tog vremena koji su do danas ostali, osim pripovijesti koje
padaju u zaborav, su ruševine skriveni u obraslim dulibama. Zbog magistrale
se sav život preselio uz more. Pitanje je kakav će učinak imati
novoizgrađeni autoput!
Fotke možete pogledati na www.pustolovi.hr
Pozdrav,
Nikola
created by: zeljeznicar @ 2007-01-29 12:51:00
|
|
|
|
|
