Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Anita Carević
smjer: Velebit express, Rujičin kuk, VI-, 120m
foto: Marko Dukši, 07/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Sonnblick

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 22 Jan 2007 14:40:47 +0100

Pred par godina sam na jednom skijanju na Moeltallu bacio oko na susjedni Sonnblick. Dok smo se mi guzvali na ski zicarama sa druge strane je na suncu samovao taj vrh. Dodatnu privlacnost dala mu je i atraktivna meteo-stanica koja pomalo podsjeca na onu iz legendarnog filma o Jamesu Bondu. ... tada sam cijeli dan u bradu mantrao: "ja bi tamo".

U cetvrtak i petak sam marljivo nabijao statistiku posjeta sajtovima s prognozom vremena za Austriju. Poprilicno su me uplasile bombasticne vijesti o uraganu te 3. stupnju lavinske opasnosti u pokrajini Salzburg. Webcam na meteo-stanici pokazivao je maglu i padaline, prognoza je bila kilava. Bio sam blizu odustajanja i skoro pristao na Duksijevu nemoralnu ponudu da odemo na Zeleniske spice. Strah od pogorsanja stanja upaljene ahilove tetive me je ipak prizvao razumu i podsjetio da ne smijem penjat dok se ozljeda ne sanira.

I tako sam u petak navecer sjeo u auto i odfurao se u Heiligenblut. Drzao sam se stare provjerene - tko riskira profitira. Vec po dolasku bilo mi je jasno da nema govora o 3. stupnju opasnosti od lavina. Na 1500m je 10 stupnjeva, a snijega nema ni za uzorak. Juhu, bice nesto. Prespavao sam u autu, kuhajuci se u zimskoj vreci. Odvalio sam dobrih 7 sati spavanja tako da sam drugi dan skroz odmoran malo poslije 7h krenuo sa skijama na ledima. Put se lagano uspinje kroz dolinu. Nakon pola sata hoda moze se stati na skije. Snijega i dalje nema ali na cesti se zadrzao sloj leda i bljuzge. U daljini se jasno vidi vrh, a vrijeme je poluoblacno i toplo.

Sonnblick se nalazi u Goldberggruppe, ali neuk kakav jesam nisam zamarao mozak zasto se ta skupina tako zove. Odgovor se ponudio sam od sebe, kad sam dosao do Goldgrabberdorf-a. To je nekakvo etno-selo / ljetna turisticka destinacija uredena tako da prikazuje kako su nekad ljudi ovdje skupljali zlato. Nisam bio te srece da naletim na zlatni grumen, ali sam zato imao srecu da me nije pogodio ni kameni odron koji se desio stotinjak metara od mene.

Bez forsiranja tempa, dovukao sam se do ledenjaka. Snijega i dalje ima samo za uzorak. Kamenje viri na sve strane. Snjezna granica je na cca 2km. Radi se o starom ispuhanom snijegu, na koji je palo 2-3 cm "psenice". Temperatura je na toj visini oko nule a ledenjaku nikad kraja. ... i tako korak po porak, nakon 5-6 sati uspona konacno sam na vrhu. Sjedim u zavjetrini a kao naruceno dolazi sunce. Sonnblick je opravdao svoje ime. Prognoza je skroz podbacila i umjesto najavljenih oblaka, vetra i magle uzivam kao prase u savrsenim uvjetima. Uzeo sam pola sata odmora jer ipak nisam bio u brdima od ljeta sto se definitivno osjeti na kondiciji.

Skijanje je bilo fantasticno. Zbog tih par cm svjezeg snijega na tvrdoj podlozi zavoji teku bez ikakvog napora. Savrsenstvo. Taj dan sam bio jedini skijas na vrhu tako da sam imao privilegiju urezati zavoje u ogromno podrucje netaknutog snijega, dok su me planinari u usponu zavidno gledali. Vrijedilo je nositi skije :-)

Ispod cca 2400 mnv kolicina snijega rapidno pada ali buduci da sam bio totalno obuzet savrsenim uvjetima za skijanje to prakticki nisam ni primjetio, sve dok u jednom trenutku nisam naletio na kamen koji me bacio na glavu. U letu sam nogom pogodio drugi kamen i sletio na ruke. Ouch. Prvo ide lagana panika, jel' puklo nest? Fak. Hlace su poderane, noga ne izgleda najbolje, al ok, u komadu sam. Susnuo sam kilu snijega na nateklinu i odsjedio tako par minuta da se malo priberem. Noga boli ali da se izdrzati. Ponovo stajem na skije i idem dalje, uz puno veci oprez. Zbog manjka snijega odlucio sam iskoristiti cestu za spust u podnozje. Skijao sam dokle se dalo. Zagrizeniji bi vjerojatno potegnuli i duze na skijama ali meni je bilo zao opreme. Slijedi sat vremena nosenja skija do auta i lagana voznja u Zagreb.

Ovo je na kraju ispala prava proljetna tura sa svim elementima. U sezonama sa vise snijega, sigrno je jos bolja jer nudi jako puno skijanja u super ambijentu. Za pripremu mi je bio dovoljan opis iz Sidartinog turno-skijaskog vodica, uz konzultaciju karte sa sajta www.tauernalpin.at. Preporucam.


created by: zeljeznicar @ 2007-01-22 14:51:00