 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Sonnblick
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 22 Jan 2007 14:40:47 +0100
Pred par godina sam na jednom skijanju na Moeltallu bacio oko na susjedni
Sonnblick. Dok smo se mi guzvali na ski zicarama sa druge strane je na suncu
samovao taj vrh. Dodatnu privlacnost dala mu je i atraktivna meteo-stanica
koja pomalo podsjeca na onu iz legendarnog filma o Jamesu Bondu. ... tada
sam cijeli dan u bradu mantrao: "ja bi tamo".
U cetvrtak i petak sam marljivo nabijao statistiku posjeta sajtovima s
prognozom vremena za Austriju. Poprilicno su me uplasile bombasticne vijesti
o uraganu te 3. stupnju lavinske opasnosti u pokrajini Salzburg. Webcam na
meteo-stanici pokazivao je maglu i padaline, prognoza je bila kilava. Bio
sam blizu odustajanja i skoro pristao na Duksijevu nemoralnu ponudu da odemo
na Zeleniske spice. Strah od pogorsanja stanja upaljene ahilove tetive me je
ipak prizvao razumu i podsjetio da ne smijem penjat dok se ozljeda ne
sanira.
I tako sam u petak navecer sjeo u auto i odfurao se u Heiligenblut. Drzao
sam se stare provjerene - tko riskira profitira. Vec po dolasku bilo mi je
jasno da nema govora o 3. stupnju opasnosti od lavina. Na 1500m je 10
stupnjeva, a snijega nema ni za uzorak. Juhu, bice nesto. Prespavao sam u
autu, kuhajuci se u zimskoj vreci. Odvalio sam dobrih 7 sati spavanja tako
da sam drugi dan skroz odmoran malo poslije 7h krenuo sa skijama na ledima.
Put se lagano uspinje kroz dolinu. Nakon pola sata hoda moze se stati na
skije. Snijega i dalje nema ali na cesti se zadrzao sloj leda i bljuzge. U
daljini se jasno vidi vrh, a vrijeme je poluoblacno i toplo.
Sonnblick se nalazi u Goldberggruppe, ali neuk kakav jesam nisam zamarao
mozak zasto se ta skupina tako zove. Odgovor se ponudio sam od sebe, kad sam
dosao do Goldgrabberdorf-a. To je nekakvo etno-selo / ljetna turisticka
destinacija uredena tako da prikazuje kako su nekad ljudi ovdje skupljali
zlato. Nisam bio te srece da naletim na zlatni grumen, ali sam zato imao
srecu da me nije pogodio ni kameni odron koji se desio stotinjak metara od
mene.
Bez forsiranja tempa, dovukao sam se do ledenjaka. Snijega i dalje ima samo
za uzorak. Kamenje viri na sve strane. Snjezna granica je na cca 2km. Radi
se o starom ispuhanom snijegu, na koji je palo 2-3 cm "psenice". Temperatura
je na toj visini oko nule a ledenjaku nikad kraja. ... i tako korak po
porak, nakon 5-6 sati uspona konacno sam na vrhu. Sjedim u zavjetrini a kao
naruceno dolazi sunce. Sonnblick je opravdao svoje ime. Prognoza je skroz
podbacila i umjesto najavljenih oblaka, vetra i magle uzivam kao prase u
savrsenim uvjetima. Uzeo sam pola sata odmora jer ipak nisam bio u brdima od
ljeta sto se definitivno osjeti na kondiciji.
Skijanje je bilo fantasticno. Zbog tih par cm svjezeg snijega na tvrdoj
podlozi zavoji teku bez ikakvog napora. Savrsenstvo. Taj dan sam bio jedini
skijas na vrhu tako da sam imao privilegiju urezati zavoje u ogromno
podrucje netaknutog snijega, dok su me planinari u usponu zavidno gledali.
Vrijedilo je nositi skije :-)
Ispod cca 2400 mnv kolicina snijega rapidno pada ali buduci da sam bio
totalno obuzet savrsenim uvjetima za skijanje to prakticki nisam ni
primjetio, sve dok u jednom trenutku nisam naletio na kamen koji me bacio na
glavu. U letu sam nogom pogodio drugi kamen i sletio na ruke. Ouch. Prvo ide
lagana panika, jel' puklo nest? Fak. Hlace su poderane, noga ne izgleda
najbolje, al ok, u komadu sam. Susnuo sam kilu snijega na nateklinu i
odsjedio tako par minuta da se malo priberem. Noga boli ali da se izdrzati.
Ponovo stajem na skije i idem dalje, uz puno veci oprez. Zbog manjka snijega
odlucio sam iskoristiti cestu za spust u podnozje. Skijao sam dokle se dalo.
Zagrizeniji bi vjerojatno potegnuli i duze na skijama ali meni je bilo zao
opreme. Slijedi sat vremena nosenja skija do auta i lagana voznja u Zagreb.
Ovo je na kraju ispala prava proljetna tura sa svim elementima. U sezonama
sa vise snijega, sigrno je jos bolja jer nudi jako puno skijanja u super
ambijentu. Za pripremu mi je bio dovoljan opis iz Sidartinog turno-skijaskog
vodica, uz konzultaciju karte sa sajta www.tauernalpin.at. Preporucam.
created by: zeljeznicar @ 2007-01-22 14:51:00
|
|
|
|
|
