 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Kad Velebitaši dovedu pojačanje - 2. dio
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 22 Jan 2007 09:19:08 +0100
Priča se nastavlja....dečkima iz Velebita nije bilo dosta 2 na 2 od prošlog vikenda pa su prošlu subotu poveli pojačanje..dakle Domić Bojko, Davor, Vlado (svi AO velebit)+ Martina i Iva (AO Žaljezničar) imaju popravni iz serijala turneja "Alpske grape 07". U subotu ranom zorom (03.30) okupljamo se na Jarunu i krećemo prema Pokljuki gdje stižemo oko 05.40 - prerano da bi usput bilo gdje popili kavu...vani noć, cesta završava kod velikog VIP šatora gdje se sprema nešto veliko ali mi ni sami ne znamo što ??? Spremamo stvari, ulazimo u šator i raspitujemo se kod jedinog živućeg čovjeka gdje bi mogli popiti kavu..zadovoljni odgovorom Vlado i ja hitamo u vojnu kasarnu naoružani cepinima i sa velikim osmijehom na licima nailazimo na automat - bezglavo ubacujemo EURE (kojih nemamo) i pohlepno grabimo po 2 kave..nek se nađe! Pokušavamo koju extra kavu donijeti u šumu našoj maloj ali složnoj ekipi ali zaključujemo da su predaleko pa teškom mukom rješavamo sami veliki problem. Napokon, svi na okupu krećemo tražiti Tosc i Vzhodnu grapu. Nakon 3 sata dolazimo do ulaza u grapu. Kod ulaza se na opće oduševljenje muškog dijela - pripremaju 2 slovenke. Neki hrabriji kreću ispred njih (imaju lošiji pogled) a neki pametniji kreću iza njih sa boljim pogledom ispred sebe, naravno na grapu ne na njihove guze. Nakon 40-50 m dolazimo do detalja, koji više-manje svi prolazimo bez upotrebe užeta. Izlazimo iz grape nakon 350 - 400 m i 45 min penjanja (40 - 50 stupnjeva) po snijegu zadovoljavajuće tvrdoće jer je grapa skrivena i dobro zaklonjena od sunca. Na vrhu se skupljamo, fotkamo i odlazimo do pravog vrha do kojeg ima oko 15, 20 min hoda. Pogled puca na sve strane, unatoč oblačnom vremenu...Triglav ko na dlanu, kad bi bilo kakvih penjača možda bi ih i vidjeli, u daljini iz oblaka izviruje Snježnik kao nekakvi mali otočić...Izmjenjuju se brojevi telefona i "korisni" savjeti sa slovenkama, opet malo fotkanja i krećemo put dolje. Domić se spušta po Južnoj grapi a mi po Via normale, svi skupa se nalazimo na sedlu i drugim putem silazimo prema autu. Silazak opet traje 3 sata jer je naša znatiželja prevladala razum. Ali ovaj put se Martini i meni više sreća osmjehnula ! Izlazimo ravno na natjecateljsku stazu gdje se održavao svjetski kup u biatlonu...pogled prekrasan (ne samo zbog prirode) - svi oko nas trče na skijama i ne zna se ko koga čudnije gleda - da li mi njih ili oni nas ?! Razmišljamo o tome da jedna od nas odglumi ozljedu i padne na stazu ali se bojimo da bi mogle ostati bez prijevoza za doma...uglavnom, odmor za oči imali su i dečki (u brdu)a na kraju nije ni nama bilo loše (u nizini)!!!! Još jedna prekrasna 7-satna tura..to je već nekako postao prosjek !
Slike govore više od riječi !!
P.S. I kad će se više pridružiti neki Željezničarci da nismo stalno u manjini ????
Picture 037.jpg
Picture 005.jpg
Picture 008.jpg
Picture 014.jpg
Picture 029.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-01-22 09:36:00 / updated by: marko @ 2007-01-22 09:47:44
|
|
|
|
|
