 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Na planincah sončece sije...
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Tue, 2 Jan 2007 11:09:27 +0100
KAO PRVO SVIMA ŽELIM: SREČNO NOVO LETO IN SVE NAJBOLJŠE, POLNO ZDRAVJA, LEPIH POTI, LJUBEZNI IN ČIM MANJ NEVARNOSTI V GORAH I SEVEDA NA KONCU....PUNO PLEZANJA !!!!
Ovo je bio uvod u izvještaj od zadnja 4 dana koja smo proveli u Alpama u svakakvim kombinacijama i svakakvim aktivnostima.
Pa krenimo:
29.12. Domić (AO Velebit) i ja pićimo na Vršić ranom zorom, dan ko iz snova - sunčan, uvjeti idealni, penjemo Zupančićevu grapu, a silazimo po Sestopnoj
30.12. Martina, Vlado (AO Velebit) i ja krećemo na 3-dnevno haranje Kamniško - Savinjskim Alpama, točnije Okrešelj, nakon kratkog oporavka u domu i spremanja opreme krećemo na turicu prema Kamniškom sedlu sa saznanjem od Jure iz doma kako nam ne treba ništa (misli na opremu) osim MOŽDA gamaša, kako su brda i staza prema Sedlu puna ljudi i kako nema frke...prizor nakon pola sata od izlaska iz doma je slijedeći: nas 3 prtimo duboki snijeg, propadamo u rupe između stijena do struka, jašimo borove, skačemo po granama kako bi možda negdje našli normalnu stazu za K. sedlo ali to se niti ne nazire. Od silne gužve na stazi ne nailazimo niti na žive životinje, tu i tamo na njihove tragove koji upućuju da je ispred nas prošao samo MOŽDA Jeti - ali i njemu nije bilo lako ! Ne znamo što nam se događa ali idemo dalje u smjeru (samo smjeru) Kamniškog sedla, a od markacija ili nečega sličnog stazi ni M ni S...dolazimo do 2 velika sipara sa kojih je prošle godine lavina odnijela sve na putu do Logarske a i sada nam izgleda da nije daleko od toga...ali ne damo se smesti jer mi imamo svoj cilj...tu i tamo nam je malo čudno kako od Okrešlja do K. sedla ima 1,5 sat a mi hodamo preko 2 a još nismo ni pod stijenom...živih bića i dalje ni u tragovima...gdje li su nestali ti silni planinari, penjači i ostali ????
Hmmm, eto nas pod stijenom (i po 1. puta) nalazimo markaciju za stazu, već je 15 sati i sada nam postaje jasno da smo u deficitu sa vremenom i da su nam slabe šanse za ostvarenje Svemirskog cilja. Sajle su uglavnom pod snijegom i odluka pada da se vraćamo prema domu na Okrešlju. Vlado silazi relativno - markiranim putem ali martina i ja volimo Diretissime pa opet jašimo borove i borimo se sa gustim granama a u nekim trenucima i puzimo ispod grana - uglavnom, odrađujemo trening za specijalce u snijegu i stižemo u dom u sumrak - po nama ima lišća, blata, snijega i izgledamo kao da smo zaposlene u Slovenskim šumama !!!!
A sad najzanimljiviji dio: po povratku u dom Jure pita Vladu kako nam je bilo na PAZI OVO na SAVINJSKOM SEDLU ???????...kaže Vlado da mi nismo trebali ići na S. nego na K. sedlo a Jure ga u čudu gleda i kaže kako nismo normalni jer se tamo ne ide po zimi...eto nam odgovora zašto smo bili sami i napušteni od svih !!!!..i hvala vremenu koje nam je iscurilo da ne krenemo u stijenu zbog borbe sa borovima koje smo morali krotiti jer ljudskih tragova i puta tamo odavno nije bilo
31.12. danas nam je u planu penjanje grape, po preporuci iz ZG-a Vzhodna u Mrzloj gori, ali vrlo oprezno (možda zbog dana prije) informiramo se kod slovenaca za uvijete i saznajemo da nema šanse za tu grapu jer je na južnoj strani i nema dovoljno snijega. Na preporuku (opet isti sastav - trio Gušti + 2 splićana iz AO Mosor) u puno ratnoj spremi krećemo po preporuci u Sestopnu grapu u Križu. Dolazimo skoro do Savinjskog sedla i napokon nalazimo našu grapu koja nam se smiješi. Stavljamo dereze i cepinarimo po njoj, ima 200 m i 50/30-40 stupnjeva. Bez većih problema izlazimo na vrh i namjera nam je spustiti se preko Savinjskog sedla ali gdje, kako i na koji način doći do staze ???..opet upitnici, ništa ne izgleda kao nešto što bi ličilo na normalan silazak...nakon pametovanja odluka pada da ipak siđemo po istoj grapi - bar znamo što nas čeka i gdje ćemo izaći....silazak je bio malo psihički težak, barem na najstrmijem dijelu gdje hvala nebu što je poslalo toliko snijega pa su alati dobro držali naše nalete cepina i dereza. Uvijeti opet odlični, sunčano i toplo. Na povratku Martina i ja briljiramo (detalji kod tete Milice) na zaleđenom slapu gdje smo skrenuli kako bi spličani i Vlado probali led, a i Martitini cepini su već plakali i patili jer nisu vidjeli led.
Stižemo u dom a tamo nas čeka ostatak ekipe koja se već malo napila jer su nam morali čuvati stol za doček pa da ne dehidriraju...eto...atmosfera odlična, Jure pušta dobru muziku, a mi odlazimo pod haubu na frizuru, sređivanje noktića i oblačenje "dopićnjaka" i ostalih prigodnih stvari...
Oko 20, 21 nas neki iz ekipe napuštaju i odlaze (sami ili nošeni) u svoje krevetiće tako da nas je samo nekolicina dočekala ponoć - OKREŠELJ JE ZAKON - preporuka za sve slijedeće fešte !!!! postoje i slike ali će biti predočene samo na zahtjev uz posebnu dozvolu !!!!
Iva Kaštela
created by: zeljeznicar @ 2007-01-02 11:11:01 / updated by: marko @ 2007-01-02 12:27:47
|
|
|
|
|
