 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Šparoga aperkat
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 17 Dec 2006 19:54:35 +0100
Vrag zna zašto, ali u zadnje vrijeme jedan od nedavno recikliranih, inače
zaboravljenih, smjerova plijeni duhove. Riječ je o onom Žuovom u Klamaruši.
Spominju ga Riječani, mjerkaju Purgeri. Tako su me na njega počeli puntati s
raznih strana, no u tome je bio najuspješniji Vučiniću Marko. Pokupio on u
subotu ujutro Zrinku i mene, te se dadosmo put Crikvenice. A tamo nam se još
priključila Nada. Vrijeme baš i nije bilo onakvo kakvo su meteorolozi
obećavali. Naime, nakon Bosiljeva doista smo se našli u suncu ali je ono
opet "isparilo" nakon tunela kroz Tuhobić. Ipak, bilo je dovoljno toplo da
se uputimo u stijenu.
Pogled na greben kojim se smjer proteže nije davao previše nade da ćemo
posebno uživati: sve je rastrgano i obraslo. Međutim, prvi metri uspona
promijenili su dojam koji se onda popravljao sve do vrha stijene. Kamen je
stvarno iznenađujuće čvrst svugdje gdje je težina iznad "četvorke" (dok je u
lakšim dijelovima potrebno dosta opreza), a ima i nekoliko lijepih, strmih
detalja. Osobno su mi bili najdraži drugi i posljednji cug. I sve je više
nego dobro osigurano: čokove i frendove stvarno nije nužno nositi. Zapravo
bi smjer, iz svih tih razloga, mogao sasvim fino poslužiti za škole, samo
kad bi u blizini bio barem još jedan slične vrste. Ostatak tečajaca mogao bi
se, pak, zabavljati "frikerijom" u nedalekom Antovu.
Jedino silaz, zasad, nije osobito ugodan. Prvo se balansira po oštrim
glondžama na vršnom platou, a potom spušta kroz strmi jarak i k tome još
probija kroz gomilu trnja. A usput svuda naokolo gledaš odlomljene, poveće
blokove koji su se nedavno onuda sjurili i polomili drveće, te se nadaš da
neće baš sad neki takav odlučiti pasti. Istina, to bi se iskustvo dalo
učiniti puno ugodnijim jer kroz jarak ide stari puteljak koji je brižno
trasiran i napravljen. Naime, velikim ga dijelom čine fine, kamene
stepenice. Ali je, avaj, toliko obrastao da je upotrebljiv tek djelomice.
Zato idućim penjačima toplo preporučam da ponesu, ako ništa drugo, barem
"švicarac" s pilom i malo to raskrče. Mi smo golim rukama učinili koliko se
moglo. I možda još jedno malo upozorenje s obzirom na par nedavnih događaja
s međedima. Kod izlaza iz smjera je, naime, neki od njih istovario sve ono
što nije probavio. Jedino se možda možete ohrabriti Zrinkinom analizom tog
traga: kaže đevojka da u njemu nije vidjela dlaka neke nesretne žrtve, tek
koštice raznih bobica.
Neven P.
Asparagus.JPG
Asparagus1.JPG
Asparagus2.JPG
Asparagus3.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-12-17 20:06:00
|
|
|
|
|
