Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penjači: Željka Sokol i Mario Ferenčak
Gdje: Klek
Foto: Rene Lisac, 07/2011

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Šparoga aperkat

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 17 Dec 2006 19:54:35 +0100

Vrag zna zašto, ali u zadnje vrijeme jedan od nedavno recikliranih, inače zaboravljenih, smjerova plijeni duhove. Riječ je o onom Žuovom u Klamaruši. Spominju ga Riječani, mjerkaju Purgeri. Tako su me na njega počeli puntati s raznih strana, no u tome je bio najuspješniji Vučiniću Marko. Pokupio on u subotu ujutro Zrinku i mene, te se dadosmo put Crikvenice. A tamo nam se još priključila Nada. Vrijeme baš i nije bilo onakvo kakvo su meteorolozi obećavali. Naime, nakon Bosiljeva doista smo se našli u suncu ali je ono opet "isparilo" nakon tunela kroz Tuhobić. Ipak, bilo je dovoljno toplo da se uputimo u stijenu.

Pogled na greben kojim se smjer proteže nije davao previše nade da ćemo posebno uživati: sve je rastrgano i obraslo. Međutim, prvi metri uspona promijenili su dojam koji se onda popravljao sve do vrha stijene. Kamen je stvarno iznenađujuće čvrst svugdje gdje je težina iznad "četvorke" (dok je u lakšim dijelovima potrebno dosta opreza), a ima i nekoliko lijepih, strmih detalja. Osobno su mi bili najdraži drugi i posljednji cug. I sve je više nego dobro osigurano: čokove i frendove stvarno nije nužno nositi. Zapravo bi smjer, iz svih tih razloga, mogao sasvim fino poslužiti za škole, samo kad bi u blizini bio barem još jedan slične vrste. Ostatak tečajaca mogao bi se, pak, zabavljati "frikerijom" u nedalekom Antovu.

Jedino silaz, zasad, nije osobito ugodan. Prvo se balansira po oštrim glondžama na vršnom platou, a potom spušta kroz strmi jarak i k tome još probija kroz gomilu trnja. A usput svuda naokolo gledaš odlomljene, poveće blokove koji su se nedavno onuda sjurili i polomili drveće, te se nadaš da neće baš sad neki takav odlučiti pasti. Istina, to bi se iskustvo dalo učiniti puno ugodnijim jer kroz jarak ide stari puteljak koji je brižno trasiran i napravljen. Naime, velikim ga dijelom čine fine, kamene stepenice. Ali je, avaj, toliko obrastao da je upotrebljiv tek djelomice. Zato idućim penjačima toplo preporučam da ponesu, ako ništa drugo, barem "švicarac" s pilom i malo to raskrče. Mi smo golim rukama učinili koliko se moglo. I možda još jedno malo upozorenje s obzirom na par nedavnih događaja s međedima. Kod izlaza iz smjera je, naime, neki od njih istovario sve ono što nije probavio. Jedino se možda možete ohrabriti Zrinkinom analizom tog traga: kaže đevojka da u njemu nije vidjela dlaka neke nesretne žrtve, tek koštice raznih bobica.

Neven P.

Asparagus.JPG
Asparagus.JPG

Asparagus1.JPG
Asparagus1.JPG

Asparagus2.JPG
Asparagus2.JPG

Asparagus3.JPG
Asparagus3.JPG



created by: zeljeznicar @ 2006-12-17 20:06:00