Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Danko Ferber
smjer: Prvi slap, Prisojnik, WI 3+, 120m
foto: Marko Dukši, 02/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Kalnik,2. poglavlje

From: tomislav jakopec - [email protected]
Date: Sun, 19 Nov 2006 16:31:26 +0100

Prognoza za ovaj vikend nije bila bog zna kaj,pa smo umjesto dvodnevnog izleta u Istru,ponovo otisli na Kalnik.

Dogovorili smo da se nademo na OMV-ovoj pumpi prema Varazdinu u 7, nadajuci se da cemo krenuti bar do 8, jer dani su sve kraci,a skola se priblizava kraju. A mi (mladi i) nadobudni kakvi jesmo, bi penjali i isprobavali sve kaj smo naucili. Uspjeli smo popiti kavu i krenuti malo prije 8.

Vrijeme super,mozda malo previse vjetra. Ali bar nema kise. Bas to nam je uzrokovalo podizanje adrenalina i prije nego kaj smo dosli pod stijenu. Kad se side s autoputa,do Kalnika se ide po cestama i cesticama kroz sela.A izmedu sela su polja, livade i ostale povrsine s kojih traktori vrijedno odnose zemlju na svojim kotacima i ostavljaju je po cestama. I kad se sve to spoji s nedostatkom kise,ceste postanu prilicno masne. Pa smo se malo klizali kroz jedan zavoj i uspjeli stati taman malo prije ruba. Inace bi imali absajl s autom bez strika. Naisel je nekakav kamioncek koji nam se ponudio da nas izvuce (hvala,hvala,...).

Penjali smo pod starim gradom,tam gdje su nekakvi traktorski smjerovi ( za one kojima nije jasno zakaj,nek si pogledaju u Cujicevom penjackom vodicu ).

Po rasporedu, trebali smo probati penjati kao prvi. Nino i ja smo dobili Ramba. Danko nas je upozorio da je ocjena smjera 5a, ali da je po njemu smjer potcjenjen i da je zeznut. U to smo se uvjerili malo kasnije. Nino je odlicno krenuo,ali se nakon prvog spita morao vratiti. Decko je 12-13 godina, daje sve od sebe,ali odnos zelja i mogucnosti nije kak bi trebao biti. Danko mu je predlozio da se vrati i pokusa poslije na top rope, da se ne muci previse.

Tak da sam ja nastavila gdje je on stao. Prve 3/4 smjera su isle prilicno jednostavno, ali onda sam dosla do previsnog dijela. Hm, nesto novo. Prvi pokusaj i nista. Drugi pokusaj, dodem blizu zadnjeg spita i osjecam da gubim ravnotezu. Nis, natrag u malo stabilniji polozaj i odmor. Danko me pita da li odustajem. Ne dolazi u obzir! Ne bu mene z..... jedna hrpica kamenja. Treci pokusaj i imala sam priliku isprobati kak je to kad gubis i ono malo oslonca pod nogama. Na prijedlog iskusnijih, odustala sam tih 2-3 m prije vrha razocarana sama sa sobom. Treba znati odustati na vrijeme i sacuvati malo snage za ostatak dana. Ali vratiti cu se ja natrag!!!

Drugi su se trudili vise ili manje uspjesno sa ostalim smjerovima. Ponovili smo prusiciranje, absajl, sv. Bernarda. Danko je ispenjao smjer do kraja ( da chichica pokaze mladima kak se penje,ali nemam bas nesto osjecaj da je puno stariji on mene ?!? ) Ja sam se vratila u borbu s Rambom i ispenjala ga na top rope.Nesto da si popravim samopouzdanje.

Samo,dan se brzo blizio kraju i pomalo smo poceli osjecati posljedice ispitivanja granica vlastite izdrzljivosti.Pokupili smo se u dom i odslusali Duksijevo predavanje o ocjenjivanju sportskih smjerova i sportskom penjanju. Dado Mesaric je dodao jos koje zrnce mudrosti i pokoje iskustvo. Zanimljiv covjek. Zakaj nema vise takvih? Ljudi bi bili zdraviji i manje zivcani kad bi se vise kretali, penjali, a manje vremena provodili doma pred telkacem ili po shopping centrima.

Zakljucak svega kaj sam cula jucer nije puno promjenio moje shvacanje penjanja. Penjem zbog sebe,zato kaj mi je to gust, a ne zato da bi se hvalila kak frikam ( Dadin izraz ) po smjerovima urnebesnih ocjena . Ocjena nekog smjera mi nije nesto kaj hocu osvojiti,nego pomoc da znam da li je to nekaj kaj bi odgovaralo mojim penjackim sposobnostima ili ne. A sve dalje je samo stvar upornosti i vjezbanja. To mi nije problem. Po defaultu sam tvrdoglava, tak da s tim povremeno izludujem sve oko sebe. A penjanje je dobar nacin kak isprazniti glavu od svakodnevnih gluposti.

Jos nam je ostao jedan dvodnevni izlet ( Paklenica,ak bu nam vrijeme naklonjeno) i onda nas ceka trenutak istine :) ispit na Ostrcu

ivanka

[email protected]


created by: zeljeznicar @ 2006-11-19 16:31:00