 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Guslanje i smrznuto meso
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 12 Nov 2006 18:43:53 +0100
Naslov ove poruke upućuje na događaje onim redom kojim su se zbili. Ali o
guslanju pišem radi onog što ima veze sa smrznutim mesom. Dakle, ono u priči
dolazi prvo. Naime, prekjučer sam uspio baš lijepo pasti s bicikla, taman
pred izlet u Paklenicu. Uletio mi kotač u tramvajsku tračnicu, te sam
razveselio prolaznike sletjevši koljenom na cestu. Počelo je gadno oticati,
pa sam potražio pomoć svojih učenih zdravstvenih savjetnika. Preporučili mi
ljudi obloge s ledom. Kako leda nisam imao, dohvatio sam najzgodniji artikl
iz zamrzivača, a to su bili (kako se kasnije pokazalo) smrznuti teleći
repovi. Nema veze, fino su sjeli na koljeno i oteklina je do jutra
splasnula. Ali ipak nisam htio ići na izlet jer mi se činilo da penjanje i
ne bi skroz godilo mojoj nozi. Radije ću, obećah sebi samom, konačno
napisati izvještaj o prošlotjednom izletu. A taj ima veze s guslanjem.
Zapravo, s Guslicom. Tko ne zna, to je vrh (1490 m) u grebenu kojeg je dio i
Snježnik. Ta je zgodna ćuka godinama bila više-manje nedostupna zbog golemog
vojnog objekta na njoj. No, od početka devedesetih ta su postrojenja
napuštena. Bar su planinari profitirali. A taj puta to smo bili Miki, Nada i
ja. Autom smo došli do pustog Platka i onda hodali nekih 1,30h do grebena.
Tamo nas je dočekao jak, hladan vjetar i poprilično snijega. Mislim da ga je
bilo barem 10 cm. Ali je dan bio više nego lijep i vidici su pucali na sve
strane, skroz do Julijskih Alpa. Razgledali smo vojni objekt koji je, unatoč
tome što je lokalcima poslužio kao svojevrstan građevinski švedski stol, još
uvijek u relativno dobrom stanju. Čak se i nešto šuškalo da će biti predat
planinarima, no mislim da će ipak prije dospjeti u ruke policiji koja je
gore nedavno počela postavljati neke odašiljače. Nakon toga, nastavili smo
šetnju do Snježnika i s njega se po grebenu spustili na skijalište. U tom je
dijelu već i bilo nešto raje.
A ista je ekipa dan kasnije otišla na Medviđak (1027 m), istaknutu piramidu
na rubu Goranske ploče. Išli smo iz Liča, slijedeći upute iz Poljakovih
"Planina Hrvatske". Nakon duže vožnje po razdrkanom makadamu, uslijedio je
sat hoda po nešto boljoj cesti i onda još tridesetak minuta po šumi. Vrh je
zgodan, čak zahtijeva i nešto lakšeg penjanja. A gore smo naletjeli na grupu
riječkih izviđača, koji su nam otkrili da se na Medviđak može mnogo, mnogo
elegantnije doći s primorske strane. Naime, po očuvanom asfaltu kroz jako
lijepe krajeve. To smo i testirali na povratku. No, u međuvremenu smo
željeli još dospjeti i na obližnji Kobiljak (1107 m), ali smo od toga ipak
odustali nakon obilnog ručka. Ništa, bar imamo razlog da još jednom zavirimo
u taj donekle zabačeni kraj.
Neven P.
Guslica.JPG
Zacarana suma.JPG
Snjeznik.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-11-12 18:51:00
|
|
|
|
|
