 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Sveto brdo - kisa i vjetar
From: "Roman Domović" - [email protected]
Date: Mon, 18 Sep 2006 18:51:24 +0200
Nije penjacki, ali je u brdima pa nek bude zapisano. Uglavnom, kolega s posla je clan planinarskog drustva "Lipa" iz Sesveta koje je organiziralo uspon na Sveto brdo na Velebitu pa sam im se ja prikljucio, buduci da sam imao slobodan vikend i jos sam si uspio osloboditi petak. Na moju zalost, kolega mi je rekao da od preostalih cetrdesetak ljudi koji idu nitko nije penjac pa je propala mogucnost da u petak popodne, po dolasku u Paklenicu, malo frikam. Na putu prema domu poceo je pljusak pa smo dosli mokri. Prognoza za subotu bila je katastrofalna tako da je rezervna varijanta bio Crni vrh. Jutro je ipak svanulo bez kise pa je vecina krenula prema Ivinim Vodicama. Umjesto kise, kroz oblake se pocelo probijati sunce pa je uspon odjednom postao vrlo izgledan. Ja sam krenuo nesto kasnije sa "drugom grupom" u kojoj je bio frend s posla jer nisam htio otici bez njega kad mi je vec sredio put. Nakon 2 sata sporog hoda, dogovorili smo se da ja ipak krenem brze jer je on nije bio siguran da ce ici na vrh pa sam ja pohitao da stignem prvu grupu. Stigao sam na Ivine vodice nekih 5 minuta nakon te grupe, ali se i ona razbila na jos dvije pa je 8 ljudi krenulo prema vrhu lijevom stazom malo prije nego sto sam ja stigao do sklonista, a dvadesetak ljudi je jos bilo ili je pristizalo na Ivine vodice. Covjek koji je vodio cijeli put, predlozio je da nas petnaestak spremnih za vrh idemo desno na skloniste Vlaski grad i onda od tamo na vrh jer se nebo pocelo zatvarati i postajalo je vjetrovito, a od Vlaskog grada se vidi kakvo je stanje na vrhu. Nakon nekih 40 minuta, dosli smo do Vlaskog grada i vidjeli da je vrh u crnom oblaku i da puse jaka bura. Unatoc tome, cetvero nas odvazilo se krenuti na vrh. Dosli smo do polovice strmine na putu do vrsnog grebena, a bura je puhala strahovito jako, tako da je na momente i "olaksavala" uspon, noseci nas. Da ne bi ispalo dobro, pobrinuo sam se ja sam koji nisam uzeo dovoljno odjece pa sam se na toj buri nasao bez majice, sa sportskim flisom, dobrom jaknom i hlacama koje su mi padale pa me bura pocela opako propuhavati tako da sa sam se na kraju odlucio na uzmak. Tak i tak je bilo prilicno jasno da nebu nis od vrha. Jos smo primjetili ekipu dolje na zaravni iznad Vlaskog grada kako nam mase da se vratimo, a onda su nas nazvali i na mobitel, jer je prva osmorka koja je onim prvim putem krenula ranije od nas javila da je na vrhu pakao. Oni su dosli na vrh taman kad su se nad vrhom poceli zatvarati oblaci i onda su brzo zbrisali da ih ne uhvati. Kad sam se spustio na Vlaski grad, tamo vise nije bilo nikoga pa sam se pozurio nazad na Ivine vodice, gdje se ekipa koja nije isla na vrh odmarala. Na putu prema domu, opet nas je jedno sat i pol do 2 sata prao pljusak. Sva sreca da Low Alpine jakna i La Sportiva gojze ne propustaju ni kap (reklama). Ipak sam ostao na samo jednoj suhoj majici i bez gaca pa sam u domu morao susiti dvoje gaca iznad stednjaka (tak da znate vi koji mislite gore jesti :-P) Preostala trojka je dosla na greben, ali na vrh nisu mogli pa su se i oni vratili, tako da mi na kraju nije bilo zao sto sam se okrenuo. Bar su mi bubrezi i pluca ostali citavi. U nedjelju smo opet pokisnuli, jer lik s autobusom nije dosao na vrijeme po nas pa smo 45 minuta cupkali po jakom pljusku na parkiralistu i "uzivali" u tutnjavi grmljavine u klancu. Fotki nemam jer su mi od kise stradali i fotic kojem se ispraznila baterija i mobitel koji mora na kupanje u kadicu.
created by: zeljeznicar @ 2006-09-18 21:31:00 / updated by: duksi @ 2006-09-19 10:51:44
|
|
|
|
|
