 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Direktno na Rinku
From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 4 Sep 2006 10:18:31 +0200
Pred nekih 14 dana sam poslao sms Orsatu. Sadržaj je išao otprilike ovako:
Alpe za vikend oko 1.9.? DKV, Hudičev steber, Igličeva, Direktna ... U
četvrtak je stigao odgovor: Direktna u Špiku ili Rinki?
I tako smo se u subotu popodne Orsat i ja zaputili prema Logarskoj da bi
prespavali na Okrešlju i rano ujutro krenuli pod Direktnu u Štajerskoj
Rinki. Iako je domar na Okrešlju već definitivno stekao status legende i
najopuštenijeg i najrokerskijeg domara Kamniških alpa ipak smo se potrudili
stići prije 22h da ne budimo ljude.
Nadobudno smo navili satove za 5:30, ali mrak nas je uvjerio da produžimo do
6h. Pod smjerom smo bili tek nešto iza 8h, zapuhani i crveni u licu.
Kondicija nam je obojici koma. Već na pristupu nas je preskočio jedan navez.
Samo su projurili pored nas, a bogami i kroz smjer. Doduše, s obzirom na
kanonade kamenja koje su isporučivali (u našem slučaju) sporost je bila
vrlina i dobro je da su napravili razliku.
Direktna te lupi u glavu odmah u prvom cugu. Strmi žlijeb, ocjene oko VI-.
Dobro jutro. Nakon toga idu još 4 cuga V+ koji su ipak lakši od uvodnog.
Strmina ne popušta kroz cijeli donji dio smjera, ali solidna opremljenost
ipak dozvoljava opušteno penjanje i uživanje u vertikali. Zatim slijedi
najteži dio smjera, 15-20m prečke ocjene VI. Za mene je bilo VI, A0 budući
da mi je na drugom gibu ostao grif u ruci. Srećom išao sam kao drugi, pa pad
nije bio previše stresan. Završio sam nazad na štandu. U ponovljenom
pokušaju sam prošao cug bez incidenata. Činjenica da je Orsat išao kao prvi
je ipak bila olakotna okolnost. Nakon detalja, strmina stijene popusti i do
police po kojoj je moguć bijeg iz smjera su još dva cuga trojke i jedan
papreni V- bez ijednog klina.
Nakon pauze na polici, gubimo sat vremena u traženju nastavka smjera. Našli
smo bar dva štanda, na krivim mjestima. Dilemu nam je otklonio Slovenac koji
je došao za nama. Bio je u navezu s curom koja ga nije znala osiguravati,
ali to mu nije bio problem. Odšetao se pod jedan žlijeb, rekao da mu se čini
da je tu najlakše i odletio gore. Nakon 20m je našao i štand, tako da smo ih
slijedili, koliko smo mogli. Tip je vukao stvarno brzo a Orsat i ja smo
cijeli dan bili očajno spori. Djelomično zbog kondicije, djelomično zbog
nespremnosti na krš koji je slijedio. Naime, gornji dio smjera nije teži od
IV+, ali je očajno krušljiv. Po cugu se nađe maksimalno dva klina od kojih
je jedan štand. To nam je bilo dosta zahtjevno psihički pa smo si uzeli
vremena. Ukupno 9h za 600m.
U totalu, donja polovina je lijepa, opremljena, i stijena je zadovoljavajuće
kvalitete. Posebno mi se svidjelo što kontinuirano drži strminu i teškoće.
Detalj je penjiv. Gornjih 7 cugova je opasno i stresno. IMO, bolje je izaći
po polici i izbjeći krš u gornjim dužinama. Izletom i smjerom sam
zadovoljan, pogotovo ako uzmem u obzir koliko malo sam se penjao ove sezone.
Da li smo mogli bolje odabrati? Definitivno.
created by: zeljeznicar @ 2006-09-04 10:21:00
|
|
|
|
|
