 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
A kud će Klacko, nego na Točila!
From: Krešimir Klasan - [email protected]
Date: Mon, 28 Aug 2006 21:00:28 +0200
S obzirom da naši, a i strani, prognostičari uglavnom pogađaju (mada je to sad već postalo pravilo), da će za vikend biti loše vrijeme u Alpama, nekako sam se dao nagovoriti kolegama iz Matice, Krešimiru Milasu i Hrvoju Jeneiju, da odemo, a kamo drugamo, nego na Točila. Mada je izlet, bar s moje strane, zbog viroze, visio do petka uvečer, ipak sam popustio, i mogu reći da mi nije žao. Početak baš i nije djelovao previše nadobudno: kišica, koja je od Karlovca prešla u pljusak, i moji grčevi u želucu, nisu puno obećavali. Dolaskom u Senj lagana burica i sunce, budili su nadu u bolji dan, barem nakon što sam drugi puta izašao iz WC-a. Ovaj stvarno sere, ili tipični Klacko, pomislit će neki, ali nema veze.
Nego da prijeđem na bitno. Planovi su bili otprilike tipa: Idemo, pa ćemo vidjeti! Dolaskom pod Točila, moji partneri su, vjerojatno pri pogledu na moje blijedo lice, i nakon još jednog odlaska u šumicu, zaključili, da bi oni prvo ponavljali One step beyond, a poslije možda nešto prvenstveno. Prepustio sam im se u ruke, štrikove i ostalo, a do najteže dužine sam se već toliko oporavio da sam ju i vodio. Ispenjali smo se do vrha stijene, i odabsajlali natrag po Long stepu, koji se dečkima toliko svidio, da ih nije trebalo puno nagovarati da i njega ispenjemo. Ovaj put sam stvarno bio u svojstvu klijenta i sve sam penjao kao drugi.
Elem, sad počinje čin treći. Još davno, dok sam se zanosio da će današnji Long step biti moj prvenstveni smjer, uslikao sam jednu kraću, lijepu, pločastu stijenu, lijevo i niže od Sklopa. Kad sam ju pokazao Hrvoju i mom imenjaku, oni su se zapalili: Te da treba probat, te da se barem pogleda, te... Shvativši da je vrag odnio šalu, i da bi moga ostati bez smjera, a možda i prenoćiti pod Točilima (obzirom da se opisana drama dešava negdje oko 17 sati) zaključio sam, da ću se priključiti motivatorima, tim više što sam imao ideju, kuda smjer treba povući. Izvukavši se na virozu i na to da sam najstariji, a Krešo na to da vozi, poslali smo Hrvoja do auta, po bušilicu i spitove. I tako tri poveća muška (mesara) bacila su se na izradu smjerčića (buhe). Prvu dužinu sam potegnuo ja. Pri tome sam dva puta stao u gurtnu, al' Hrvoje i Krešo kažu da je slobodno oko 5-, pa im treba vjerovati. Drugu dužinu je vodio moj imenjak, i ispala je teža od očekivanja s glatkim detaljem. Za međuosiguranja je ostavljeno 11 spitova, 2 prusika i 1 klin. Na prvom štandu su spit sa karabinerom i pješčani sat, a na drugom dva spita, od kojih je jedan s absajl alkom,dakle silaz je u 2x30m absajla. Smjer ima 2 dužine 40m + 30m, koje prolaze lijepim pločama, koje zahtijevaju još samo malo čišćenja, a nakon puno mozganja i raznih ideja dobio je ime Tri mesara buhu klala. S obzirom na to, da je najlakši zaspitani smjer u kvartu, očekujem da će imati dosta ponavljanja.
Do slijedećeg vikenda, i novog pokušaja odlaska u Alpe, pozdrav od Klacka
P.S. Oko 20 sati smo bili već natrag do auta.
Tri mesara buhu klala-net.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-08-28 21:06:00
|
|
|
|
|
