Fotografski kutak: slike s penjanja.

Tko: Rene Lisac i Krešimir Milas, 2.bušenje u stijeni
Gdje: Aguille Noire south ridge (1200m, TD/VI)
Foto: Fujifilm 550exr-ST, 08/2012

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Iof Fuart

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Thu, 17 Aug 2006 20:53:58 +0200

Isprva sam razmišljao o nekom "literarnom" naslovu za ovaj izvještaj. Na pamet mi je palo "Julia ili nova ...", ali nisam mogao smisliti nastavak. Moglo je biti i "Jedna Markova ljubav", no to mi je zvučalo nekako patetično. Onda mi pade na pamet: zašto se ne bi zvalo samo po planinčugi koju smo posjetili? Zvuči dobro, kao da su je krstili po nekakvom lokalnom hadžiji koji je na tamošnjim livadama hapao svaku pastiricu, ovce, koze i sve ostalo što se miče (uostalom, vidi prvu fotku). Tako je taj prvi problem riješen, led probijen.

A sad još valja reći što se gore (a i dolje) zbivalo. Glavni krivac za sve jest Vučinić, koji iz sve snage navaljuje na Zapadne Julijske kad god može i stigne (zato onaj drugi, odbačeni naslov). Iako prognoza baš i nije bila sjajna, on se nije dao smesti već je Orsata, Nadu i mene uporno nagovarao da na izlet krenemo u ponedjeljak popodne. Kao, taj će dan još malo kišiti a u utorak nas čekaju med i mlijeko. Ali kiša nas je prala kroz cijelu Sloveniju, a veliko finale priredila je navečer - baš kad smo počeli hodati prema rifuggio Corsi, našem prvom cilju. Naravno da smo u dom došli skroz mokri, te nam je glavna briga cijeli ostatak dana bilo presvlačenje i utopljavanje. Odnosno, ovo prvo važilo je samo za one koji su ponijeli rezervnu odjeću. Neki koji to nisu učinili, sušili su je na sebi u vreći za spavanje (pogodite o kome se radilo).

A utorak je uistinu donio bolje vrijeme. Oblaci su se tu i tamo navlačili, ali bilo je to mila majka prema onom što smo doživjeli dan prije. No, kiša je toliko smočila stijene da baš nikakvo penjanje sa sjeverne strane nije dolazilo u obzir. Srećom, na raspolaganju smo imali jedan (u vodiču veoma nahvaljen) smjer po južnom bridu nekakvog 150-metarskog tornja u blizini doma. Ali niti u njega nije trebalo žuriti, pa smo udarili po delicijama koje su se nudile u kući. Od njih osobito preporučujem gigantski i stvarno ukusan kapućino. Kad ga je Marko donosio, prvo sam pomislio da je uzeo kakovu čorbetinu - tolika je porcija bila! U akciju smo krenuli tek negdje oko 11h, kad smo potrošili sve izgovore za ljenčarenje.

Prva dužina nije vrijedna spomena, obična šetnja. Ali je druga već bila izazov. Najprije ponešto pipkava priječnica, a zatim uzak i prevjesni kamin ocijenjen s IV+. Orsat je u njemu izgovorio najljepše riječi koje zna, a svi ostali smo gnjavažu riješili hvatanjem za komplete. Ukratko, podcijenjeno. Iduće tri dužine bile su razvedene ali dosta, dosta strme. Ponekad ni u 15-tak metara gotovo pa okomice nije bilo lako postaviti međuosiguranje. Hm, nije mi to uvijek prijalo. Ipak, sve u svemu, smjer je veoma lijep. Stijena je klečke kvalitete, što po meni znači dovoljno čvrsta. Silaz traži pola abseila, pola otpenjavanja kroz jarugu između tornja i glavne stijene. Lijepo je što je sve markirano i opremljeno, bar gdje treba.

Imali smo ideju da poslije smjera isprobamo i neke frikerije odmah do njega, ali volje za izvedbu baš i nije bilo. Radije smo sredili račune u domu (priznali su nam popust na iskaznice HPS-a), popili ponešto, te se drugom stazom spustili u dolinu i do auta. Kako se vrijeme na kraju skroz proljepšalo, iskoristio sam to za bjesomučno fotografiranje. Valjda uskoro pogledamo i dijače.

Neven P.

Iof Fuart.JPG
Iof Fuart.JPG

Rifuggio Corsi.JPG
Rifuggio Corsi.JPG

Spigolo sud.JPG
Spigolo sud.JPG



created by: zeljeznicar @ 2006-08-17 21:11:02