 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Alpska fjaka
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 24 Jul 2006 21:07:35 +0200
Dado je već neko vrijeme pritiskao na odlazak u Sloveniju. Njegova ideja
bila je južna stijena Štruce, ali to nikog nije previše privlačilo zbog
bojazni da će tamo biti prevruće. No, drugu jasnu opciju nismo imali. Zato
smo se Gordan, Iva, on i ja odlučili naći u subotu ujutro i onda nešto
smisliti na licu mjesta. A ono što nam je sinulo bila je Koršica. Gore smo
stigli od kraja ceste iz Luča, za neka dva sata hoda. Kako je zvizdan
upekao, navalili smo na rolere (radlera opet nema) i ostale slovenske
ljekovite napitke, te polijegali gdje je tko znao i umio. Tek nas je negdje
oko 16h zapekla savjest zbog tog sveopćeg nerada, pa smo teške muke na sebe
odlučili natovariti sve penjačke đžiđe i krenuti put Dedca. Dado i Iva
otišli su u Desni smjer, a Gordan i ja nameračili smo se na Šarovu poč.
Ipak, pogled na strmi, kršljivi ulaz i pukotinu u kojoj nismo vidjeli ni
klina natjerao nas je da razmotrimo i druge alternative. Najbliži nam je bio
Lijevi smjer. A kad smo na njegovom ulazu našli spitove za osiguravalište,
definitivno je postao naš! No, prva dužina ubrzo je pokazala zube. Zbog
jednog donekle pipavog detaljčića i slabih izgleda za međuosiguranje, posao
nakon nekih 20 metara prepuštam partneru. On je mrtav-hladan prošao 10
metara solidne petice do idućeg klina i zatim još u komadu odradio i sve
teškoće donjeg dijela stijene. Pravi Buda, nema što! Gornji dio stijene nam
je, nakon što smo se već navikli na pravila igre, išao brzo i glatko.
Izlazimo u 19h, uživamo u svježem zraku i pogledu na okolna brda, te
dočekujemo Dadu i Ivu koji ubrzo izlaze iz svog smjera. Telefoniranje i
fotografiranje, konac.
Lijenost nas ni u nedjelju nije popuštala. Mada smo svi osim Gordana ustali
već prije 7 sati, nikako se nismo odlučivali za akciju. A i dosta smo
dvojili oko toga što bi se moglo raditi: da li planirana Vežica, Dedec,
Vršiči ili sportsko penjalište odmah kod doma (uređeno je dosta smjerova, od
trojki do devetki)? Dado izabire relaksirajuću varijantu, tj. neku trojku
"za votlinom" u Vršičima. A Buda i ja odlazimo odraditi ono što su naši
suputnici obavili prethodni dan: Desni smjer. Ulaz je opet bio neka strma
travurina, s dva detalja četvorke. Već smo se tu navezali, zabili klin ili
dva, te čudili tome kako su se Dado i Iva usudili proći onuda bez
osiguravanja. Zatim je uslijedio najeksponiraniji, žestoko zaklinčani dio
smjera kojeg odrađujem u komadu. Iako je bio dosta težak, osjećao sam se
sigurno zbog tolike željezarije na koju sam se mogao osloniti. Gordan u
idućem cugu zatim savladava ostatak teškoća (uske, neopremljene kamine), te
smo za neka 2 sata opet van stijene. Na silazu nailazimo na naše suputnike s
kojima, od tog trenutka pa do kraja izleta nastavljamo, s onim što nam je od
početka najbolje išlo. Mislim na tračanje, naravno. Ako vam se štucalo,
znajte o čemu je bila riječ.
Neven P.
Korosica.JPG
Dedec.JPG
Alpska fjaka
created by: zeljeznicar @ 2006-07-24 21:21:00
|
|
|
|
|
