 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Veliki Venecijaner
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 18 Jul 2006 18:52:56 +0200
Naslov je moj slobodni prijevod za GrossVenediger, na kojem smo se prošli
vikend okušali Krcko, Kristinka, Siniša, Nada i ja. U podnožje brda došli
smo u subotu oko 15h. Tamo smo, onako sportski, uzeli taksi dokle se to može
i zatim nemilice udarili po piću. Siniša je u toj birtiji poduzeo i ljubavni
blitzkrieg na stanovitu Mariellu koja je pozvana na desetodnevni odmor na
Jadranu. Hoće li od toga štogod biti, tek treba vidjeti. Zasad je palo tek
zajedničko fotografiranje i izmjena telefonskih brojeva. A njemu je to
valjda dalo podstrek da do idućeg doma, nekih 1100 metara više, odjuri bitno
brže od nas ostalih. A gore se, srećom, moj pesimizam pokazao neopravdanim
jer smo mjesta za spavanje lako našli za nekih 9 eura po glavi. Istina, bilo
je to neko potkrovlje u kojem se nije dalo uspraviti, u kojem su svakavi
svati hrkali i šuškali cijelu noć, ali bolje i to nego pod u hodniku.
Idući dan ustajemo u 5h, s vjerom da ćemo na vrh krenuti sat kasnije. Ali
pripreme su nam se odužile na gotovo dva sata, te smo startali među
posljednjima. I to se pokazalo lošim budući da je bilo dosta toplo, pa je
snijeg bio solidno mekan već pri usponu. Hm, nisam baš bio sretan zbog toga
jer su pukotine na ledenjaku zijevale na sve strane, a često ih je valjalo
preći preko snježnih mostova. Vrh smo dosegnuli negdje oko 11h, brzo se
uslikali i okrenuli natrag. Pri silazu nekima je uspjelo i do pasa upasti u
špalte, ali sve je ipak okončano brzo, efikasno i sigurno. Kod najgornjeg
doma još malo sušimo opremu, ližemo rane i opekotine, te ispijamo baš sve
što se dalo uliti u sebe. Nakon toga smo, kako je tko znao i umio, odjurili
natrag Marielli na pivo, radlere i ostala (valjda) zaslužena osvježenja.
Iako sam prvobitno bio predlagao da u povratku prošećemo do auta uistinu
živopisnom dolinom koja nas je čekala na kraju, to se nikom (pa ni meni)
više nije dalo izvesti. Zato radije opet sjedamo u taksi, aute dohvaćamo
negdje oko 19,30h, pa put Zagreba u koji dolazimo oko 2h iza ponoći.
Neven P.
Venediger.JPG
Venediger1.JPG
Venediger2.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-07-18 19:16:00
|
|
|
|
|
