 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Šumska vila
From: "Nikola Derežić" - [email protected]
Date: Mon, 10 Jul 2006 11:47:17 +0200
Tako se zove smijer koji smo Jasna i moja malenkost penjali ove subote.
Smijer se nalazi u sektoru Točila iznad Jablanca (mjesta poznatog po
trajektu za otok Rab).
U sektoru se nalaze tri smijera, od kojih su dva penjiva ... tj. barem smo
tako mislili. Šumsku vilu mi je prije par mjeseci preporučio Klacko, pa smo
se odlučili prvo zafitiljiti u njega.
Desno od Vile se nalazi još jedan lakši smijer (mislim 5b), koji smo
planirali popeti kasnije.
DAKLEM, ŠUMSKA VILA
Smijer je ocijenjen sa 6a. S obzirom da sam prošlog weekenda uspjevao
izaći na kraj sa slično ocijenjenim smjerovima na Malom Strogiru, usudio sam
se zapucati u diži smijer iste ocjene. Sa 6a su ocijenjeni prvi i zadnji
cug, dok su u sredini cugovi od 5b i 5a (mi smo ih spojili).
Prvi cug je vrlo sličan smjerovima na Malom Strogiru: na samom početku
smijera je dobro osiguran detalj, nakon kojeg više nema problema. Stigavši
na prvi štand, iz oblaka koji se našao iznad nas se sručio takav strašan
pljusak, da se kroz koju minutu cijela stijena pretvorila u pravi potok. Kao
dva mačića koja su upala u lavor s vodom, sčučurili smo se na štandu
čekajući da ta ljetna nevihta prođe. Taman smo pripremili uže za abseil,
kada je pljusak otišao jednako brzinom kojom je stigao. Kroz slijedećih 15
miuta koliko smo sjedili na štandu, stijena se u potpunosti osušila! I tako
... krenuli smo dalje.
Slijedeća dva cuga (5b + 5a), koje smo spojili, nešto su slabije osigurani,
ali mnoštvo špiceva i pješčanih satova koje smo sreli putem pružili su
solidno međuosiguranje. Stižemo tako na predzadnji štand. Štand se smjestio
ispod malog balkončića u podnožju duboke pukotine između dva ćuka. Na štandu
me dočekala osa blage naravi ali tankih živaca. Moje panično mahanja udovima
u njezinom pravcu upravo je do izražaja dovelo ovu njenu drugu karakternu
osobinu. Uz par brzih manevara i oštrih skretanja, usjela je naći put do
mojih leđa i tamo zabosti svoje boljno koplje! "Špaaanaaaj" začuo se krik iz
dubine ... koji me vratio u svijet realnosti ... jebate, pa moram je
zihrati! Spokoj nije potrajao predugo ... nakon što sam otjerao izvidnicu,
na mene je nasrnuo interventni osinji odred. Rezultat 2:0 za ose!
Kako bi izbjegao još koji gol, nakon što se Jasna pojavila na štandu,
strateški se povlačimo na policu ispod drveta. Ne brinući o vremenu, a ni
vremenu (meteorološkom) uživali smo u pogledu, naslikavali se ... i onda smo
krenuli zadati završni udarac Šumskoj vili - riješiti zadnji cug.
ZADNJI CUG
Ako se pitaš zašto jedan cug zaslužuje zasebno poglavlje ... odgovor
brzo slijedi: to je najgora gadarija s kojom sam se susreo u svojoj kratkoj
ali zato siromašnoj penjačkoj karijeri. Kako sa prvim cugom nisam imao
previše problema, brijo sam da ću slično riješiti i ovaj. Greška! Ono na
štro sam naletio nikako ne bih mogao nazvati 6a. Krenuo sam za spitevima i
na prvi detalj naletio već nakon 4 metra ispod drvca. Umjesto da od spita
idem ravno gore, ja sam isprečao kojih metar u lijevo i našao se u frci ...
"pufff ... pant" i nekako sam se iskenjao do stabalca. Već sam pripremio
gurtnu za međuosiguranje, kad sam skužio gurtnu na pješčanom satu desno od
drveta. Dakle, detalj se prelazi sa desne strane.
Sretno sam zaboravio znoj i muku, kada me zaskočio slijedeći detaljčić -
radijator. U stvari radi se o dva žljeba udaljena oko metar. Za ruke nema
apsolutno ničega ... i tako barem dva metra! Idući spit je daleko gore. Stao
sam u raskorak opirući se u vanjske stijenke žljebova i počela je borba za
svaki centimetar. Pred sam kraj detalja, lijevi žljeb isčezava i odatle
treba prečati u desno prema zamki (međuosiguranje). Na svu sreću, tu oprimci
postaju malo konkretniji ... ali samo malo.
Zadnji štand je na vrhu ćuka - sastoji se od jednog jedinog spita. Okolo ima
pješčanih satova koji mogu poslužiti za ojačavanje štanda.
Ubrzo mi se na vrhu pridružila Jasna ... opet naslikavanje, guštanje ...
došlo je vrijeme za spuštanje. U vodiču piše da se iz smjera abseila. No
kako to izvestri preko samo jednog spita? Zovemo Orsata u pomoć ... i
naravno - rješenje je bilo jednostavno. Abseilamo po susjednom smijeru (ona
5-ica sa početka priče). Abseila se sa zadnjeg štanda tog susjednog smijera.
Štand se nalazi u istoj visini kao onaj od Vile ... treba samo isprečati par
metara u lijevo - do susjednog ćuka.
Za abseil je preporučeno dvostruko uže, pa smo ga i ponjeli. No, moguće je i
sa jednostrukim - ekipa je ostavljala zamke po spitovima po putu.
LUKOVO
Kad smo se sputili, bilo je već 18 sati ... odustajemo od penjanja te
susjedne petice. Krećemo nazad prema i putem stajemo u Lukovu - selu na pola
puta od Jablanca do Senja. Lagani kupanac, pa večerica u lokalnom restaču
osvjetljeni zelenim - na programu je bila finalna utakmica svjetskog
nogometnog prvenstva: Francuska-Italija.
Pozdrav,
Nikola
www.pustolovi.hr
created by: zeljeznicar @ 2006-07-10 11:51:00
|
|
|
|
|
