|
Korošica + FOTKE
From: Marko Dukši - [email protected] Date: Mon, 26 Jun 2006 14:16:45 +0200
E, ovaj vikend smo Tomislav Zlatić i ja bili na Korošici. U subotu smo kasno došli, 2 h hoda do doma kroz šumu, preko jedne kmetije, pa opet kroz šumu, pa kamenjarom i po krpicama snijega uz krasne vidike...
Korošica je jedna ogromna livada, ravna, sa stativama za nogomet, a na njenom rubu je Kocbekov dom. Prošle godine kad sam bio, livada je već sva bila posrana, ali ove godine će ispaša još pričkati. Uglavnom, sa sedla se dom jedva nazirao kroz gustu magluštinu. Ali prognoza je bila "mogućnosti pljuskova" tako da smo bili zadovoljni zatečenim stanjem. U domu su nas ljubazno pričekale oskrbnice i donijele klopu, cugu... Prema smjeru smo krenuli oko 13 h. Prošavši jednu još ljepšu livadu na kojoj su se utaborili Kamničani (krivci što u domu nije ostala ni jedna piva), zaputili smo se prema grebenu Vršiča, na slijepo pogađajući gdje bi mogla biti Lukmanova. Skoro doslovce glavom u zid. I napogađali smo se, dabome. Samo 30 minuta pristupa od doma mi smo rastegnuli na 1h30, no tu nema pomoći kad se pojavite tamo i sve je u magli i oblacima, a od doma uzmete krivi vodič. :)
Smjer je bio lijep, četvorka od 130 m, silaz je neka rampograpa od 15 minuta i našli smo se pod kandidatom za drugi smjer. Jedino što je bio pun Slovenaca. Ali nama se ne žuri. Nek oni sruše što imaju za srušiti, (po)lako ćemo Tomo i ja. Gledamo vodič: Preložnikova (V-/III-IV, 110 m) - prodano! Smjer je u donjem dijelu malo naslagan, ali, ljudi moji, gornji dio - za rastopiti se! Čvrsta stijena, prečnice, pukotine, zajede, previs! Milina! Popeli smo i taj i onda pokušali pronaći onaj silaz s Lukmanove, no bezuspješno. Sišli smo između Dedca i Vršiča, skoro direktno na dom, klopa, bijelo, crveno, borovničevec... Mmmm. Odustali smo od Humar-Škarja za sljedeći dan jer, iskreno rečeno, htjeli smo se naspavati, a Vršiči su nas tako razmazili...
Sljedeći dan smo odlučili da magle ujutro neće biti. S donje livade pred nama se izdizao greben Dedec-Vršiči-Vežica gubivši se u perspektivi s obje strane. Svi smjerovi pregledno kao na dlanu. U novom vodiču čak su i fotografije s ucrtanim smjerovima - vodiču kojeg sam ostavio doma. Krenuli smo prema Rekrutskoj (IV, 120 m) i zatekli navez Slovenaca koji baš ulaze. Recimo. Mi polako, a kad oni još sporije. Očito se nismo razumjeli baš najbolje, jer izgleda da su oni imali čik-pauzu i očekivali da ćemo mi potrčati po siparu i ubaciti se. A mi lagano da nam se oni stignu maknuti. No, ušao je prvi njihov, išlo je nešto sporo pa sam i ja ušao da barem ulaz sredim u međuvremenu. Sjeo sam gore na neku policu i čekao da prođu. Problem. Tomo nije mogao izvaditi klin sa štanda. Otpenjao sam, izvadio ga, vratio se, problem drugi. Drugi Slovenac ne može slijediti. Sranje, što sad, pa mogli bismo ovako, a mogli bismo i onako, pa što ako ti, pa onda ja... Na koncu gornji Slovenac pita nastavljamo li mi, ja mu potvrdim pa se dogovorimo da ćemo ga mi spustiti sa svog štanda kad dođemo gore. Naime on je bio zabio dva klina pa nije bila fora da ostane bez njih. No gore smo skovali bolji plan. Ionako smo već dosta vremena izgubili, možemo nastaviti kao troje! Gornji Slovenac = Anže Osolnik. Drago mi je, Marko, Tomo... AO Kamnik. AO Željezničar... Došao je Tomo za mnom i odlučio povesti sljedeću dužinu četvorke. Hajde da i to vidimo, sad je prava prilika. Više od sat vremena i dosta kamenja kasnije Tomo je svoj pothvat okončao napravivši dobar štand niti pola užeta više. Anže i ja smo za to vrijeme jedan drugome prepričali cijelu povijest matičnih nam odsjeka. Ne baš, ali nije ni puno falilo. Popeli smo se do Tomislava, a onda sam ja poveo još dvije dužine na rub stijene. Anže je preporučio da ne idemo po originalu nego po Preložnikovoj jer je ovaj krušljiv. Tako da je na kraju opet ispala petica. I opet lijepa petica.
Na rubu opet idilična šetnja livadama među klekovinom, daleko ispod vidio se slovenski tabor. Pri silazu nas je Anže uputio u Lepu smer, četvorka popularnog gospodina K. I stvarno je ispala lijepa! I, naravno, slobodno ekstrapolirajte ocjenu. Sve do izlazne dužine koju sam pogodio tek iz treće (od ukupno tri očite mogućnosti), a ta dužina je užasno naslagana kamenjem i teško da će netko tamo proći, a da užetom za sobom ne potegne 5-10 kila kamenja. Srećom smjer je vrlo strm, a svi štandovi pod previsima pa nema bojazni za partnera, no ima za eventualne ljude pod samom stijenom. Ne ulaziti u smjer ako je već netko na izlazu!
Napostavljao sam se za vikend i stopera, i frendova, i, naravno, tricama koji su svako malo pronalazili prava mjesta u stijeni. Prvi put sam ih isprobao u Alpama ljeti i zaključio da i opet briljiraju. Tomo se svega toga navadio, a i izbio pokoji klin. Zanimalo ga je kako je voditi u Alpama, zadovoljio je znatiželju. Složili smo se da je lijepo i izazovno, ali da je ona njegova dužina bila malo zeznuta. A desi se.
Ljudi, smjerova kakve smo mi penjali (trojki, četvorki, petica) ima napretek u Vršičima, a to su vam poput 5-6 Klekova naslaganih rame uz rame, s ljepšim pristupom, stijenom, silazom, vidicima, sve lagano, a ima i četvorki i petica na 45 min od doma, od 220 do 370 metara visokih (u Vežici, jednu peticu (link 1, link 2) sam penjao lani i može vam se sve nacrtati, čak i odvesti vas do ulaza), ima i više petica i šestica na 15 minuta od doma (u Dedcu), ima i zaspitanih smjerova na 2 sata od doma (u Planjavi, dvjestotinjak metara visoka VI-, a još malo dalje i lakših zaspitanih, a i nezaspitanih - Humar-Škarja), a ima sportskih sektora zaspitanih na 5 minuta od doma. Svi najbliži smjerovi gledaju na zapad ili sjeverozapad. Temperature tamo gore - idealne. Ima ta livada za nogomet ili frizbi, ima dom s jeftinim noćenjem i ljubaznim oskrbnicama (čak su nas više puta i častile), ima svega.
Pozvao bih sve zainteresirane da dođu u srijedu na sastanak kad ćemo dogovoriti jedan logor za sljedeći vikend (prognoza je i bolja nego za prošli). Podsjećam da vam za popust pri noćenju treba iskaznica HPS-a (može i PZS ili koja druga strana), što se sređuje u UTO i ČET.
Molim da ukoliko netko želi dodatne informacije prije SRI ili ne može doći u SRI na sastanak, neka me nazove i pita jer nažalost ne stignem svako malo odgovarati na poruke koje obično za pitanje od 5 riječi zahtijevaju 2-3 SMSa za odgovor. Molim vas i da prenesete informacije i drugima koji su možda zainteresirani za logor, a za koje sumnjate da čitaju novosti. Hvala. 091/560-1314
M.D.
P.S. Stavio sam fotke s korisnim komentarima (prvi dan, drugi dan) za one koji bi išli.
created by: zeljeznicar @ 2006-06-26 14:21:01 / updated by: duksi @ 2006-09-20 10:23:58
|
|