 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Raspeće bez uskrsnuća
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Wed, 19 Apr 2006 18:05:19 +0200
Započelo je s propovijedanjem posjeta Vipavi kod RAK-ovaca. Naime, prošlu
sam srijedu na njihov sastanak donio penjački vodič za Sloveniju i uvjeravao
raju kako tamo mora biti dobro jer se ipak radi o drugom najvećem penjalištu
u Deželi. I gle, ubrzo sam uz pomoć tih par skica nahranio bar desetoro
gladnih za novim doživljajima. Jedino se još valjalo nadati da time nisam
učinio nešto suprotno onom drugom srodnom čudu, tj. pretvorio "vino u vodu".
Na žalost, ispočetka je izgledalo da je ishod baš takav. T & D su u Vipavu
otišli već u petak i odmah se razočarani vratili. Rekoše: zaraslo, nema
putova, nije jasno gdje se nalazi koji smjer, spitova je malo i zahrđali su,
posvuda krpelji i poskoci, itd. A to su tako čvrsto zastupali da su od
Vipave gotovo odvratili i nas sedmero ostalih, kad smo se u subotu ujutro
raspoređivali po autima. No, ipak je pobijedila želja da penjemo neke nama
još nepoznate, uređene, duže smjerove koji se mogu odraditi u jednodnevnom
izletu iz Rijeke. I ecce Vipava! Moram priznati da smo se isprva uistinu
malo gubili u tome gdje je koji od tih dužih smjerova na Stebru, no nakon
nekog vremena i ta je misterija razotkrivena. Zato se Alen (bivši član našeg
AO-a, sad Crikveničanin) i Antonio, te Nada i ja brzo dajemo na posao. Miki
i njegovo jato radije idu u neki sektor s kratkim smjerovima. No, tad
počinju moje nevolje. Kao da su me spopali neki ekvivalenti Isusovih muka
(na stigme ovdje, valjda, monopol ima vlč. Sudac). U prvo odabrani smjer ne
uspijevam ući jer mi je spit previsoko i jer ne želim tresnuti leđima na
zemlju. Iz drugog, pak, smjera absajlam nakon dužine i pol jer ni tamo ne
želim riskirati pad na policu u nekom detalju na trenje. I kad je već
izgledalo da ću ostati skroz napušten od svog penjačkog Boga, stvar
spašavaju Antonio i Alen ukopčavši mi ulazni spit u onom prvom smjeru. Tako,
uz povuci-potegni, pada taj Skriti raz. Ali ni to mi nije dovoljno popravilo
dan da bih imao volje za još neko penjanje. Preostala je jedino utjeha u
piću, a to nalazimo u prekrasnom ambijentu uz izvor rječice Vipave. Jedino
moram najoštrije protestirati što opet nije bilo radlera. Ma, stvarno ni ta
Slovenija više nije što je nekad bila.
U nedjelju kiša na Kvarneru. U ponedjeljak zovu u Limski. Ma, ne ide mi se
opet onamo. Radije bih negdje u bližu okolicu, pogotovo kad meteorolozi
prijete kišom. Izbor pada na Velu pešu, gdje se nadam popraviti ne baš
maestralnu izvedbu od subote. No, prije toga bih malo protegnuo noge do
nekih vrhova koji, bar na mapi, nisu daleko od Peše. Nagovaram na to i Nadu,
te udaramo prema (primorskom) Kleku i Crnom vrhu. Međutim, taj se izlet
odužio na punih šest sati budući da je dobar dio puta još prekriven snijegom
u koji se ponegdje upadalo i do koljena. Ali se ipak isplatilo: ti su vrhovi
samotni, divlji i lijepi, a pružaju i svježe razglede na Kvarner i okolne
planine. Jedino je bilo otpalo moje penjačko uskrsnuće, ali doći će valjda i
to.
Neven
Vipava.JPG
Vipava - Raz stebra.JPG
Klek&Crni vrh.JPG
Crni vrh& Guslica.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-04-19 18:21:00
|
|
|
|
|
