 |
Hudičev žleb
From: Marko Dukši - [email protected]
Date: Mon, 10 Apr 2006 12:04:28 +0200
Nakon bezuspješnih pokušaja da bilo koga osim Marka Ercega zainteresiram za neku turu u Alpama, u petak navečer nas dvojica krenuli smo sami. Cilj - Hudičev žleb. Nešto prije 22 h poljubili smo zatvorena vrata Koče na gozdu, no ionako smo računali spavati u autu. Oko 6 h u subotu ujutro krenuli smo prema Hanzovoj poti. Do nje je snijeg obećavao. Navodno je to najteža ferrata u Sloveniji, no mi ne bismo znali jer je nikad prije nismo ni primirisali. To, kao i činjenica da nam na njoj nikakvi tragovi prethodnika neće "smetati", garantiralo je odličan provod.
Cijeli "pristup" po Hanzovoj bio je vrlo zanimljiv, tu i tamo naletjeli bismo na sajle, no većina "detalja" bila je tipa progutaj knedlu i vozi dalje - eksponirane prečnice na snijegu do 65°, busenarenje s grebanjem po kamenju, kraće dionice po skoro 80° lošem snijegu. Jedno mjesto bilo je poseban "gušt". Trebalo je popeti strmu dionicu od 5 metara lošeg snijega do sajle, prečiti po njoj desno (vidi mama, bez nogu!) pa ravno gore prema snježnoj strehi 7-8 metara, najprije navlačeći se za sajle, a potom štand pa čišćenje pršića i penjanje po truleži pod njim do kroz strehu. Fantastično! Iza ugla dočekala nas je do pola zatrpana statua djevice Marije.
Nakon 3h40 na Hanzovoj (Marko je već izvaljivao da "baš me briga ako ovaj sljedeći i nije Hudičev žleb, ja idem gore...") ugledali smo priželjkivani prizor. S krajem "pristupa" i ulaskom u sâm smjer, teškoće su zapravo prestale, kako one orijentacijske tako i tehničke prirode. Najprije led, potom duboki pršić, onda pristojan snijeg, pa malo tvrđi, pa opet led... I onda onaj famozni skok četvorke kojemu smo slabu točku našli u desnom dijelu. Sve strmiji i strmiji snijeg pripremio nas je za detalj. Prolaz se zatvorio i trebalo je prečiti lijevo na kamen koji je postupno prema gore imao sve deblji sloj alpskog leda. Napeto. Nakon tog detalja čekalo nas je još dosta pošteno strmog snijega do kraja smjera. Ode 2h40 na Žleb. Marko kaže da je zaboravio sunčane naočale, na što ja kažem "a da te nisam kod auta pitao jesi li ih uzeo...", samo da bih sa svojima napravio još veće sranje. Stavio ih u vrećicu od pojasa i razbijao glavu gdje su, prekopao ruksak, pa kako sam ih mogao zaboraviti... A cijelo vrijeme bile kod mene.
Uglavnom, i 20-tak metara razmočenog snijega pri vrhu dalo nam je na znanje da se radije okanimo nastavka po Hanzovoj i spustimo kuda smo i došli. Tako je i bilo. Jedan abseil preko skoka u Žlebu, jedan s one strehe na Hanzovoj, koja je BTW već bila prilično razmočena i nezgodna. Ukupno 4h40 do auta, uz obavezna naslikavanja svakom prilikom.
Tura je bila prekrasna, ali i ozbiljna, uglavnom zbog Hanzove poti. Ponoviti to po stopinkama prethodnika ne bi bilo ni pola gušta. Ma niti četvrtina! Po povratku u Koču na Gozdu, domarka nam je rekla da su se Slovenci već raspitivali o uvjetima u Žlebu pa da im nije znala reći. Ode vlak, sad je već izgaženo. Uvjeti će biti još utorak i srijedu pa tko hoće... Pozdrav,
M.D.
P.S. Fotke, kao i uvijek, na starom mjestu.
created by: zeljeznicar @ 2006-04-10 12:06:01 / updated by: duksi @ 2006-04-11 08:25:34
|
|
