 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Carpe Weekend
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 13 Feb 2006 11:31:35 +0100
U subotu ujutro se nije činilo da ćemo iskoristiti vikend. U 4:14 zvoni
mobitel. Una se razbolila. Uf. To znači da Vučinić ne može voziti do
Kranjske gore i pokazati nam gdje je Misionarska grapa u Pišnici, kako smo
planirali. Kratko pregrupiranje, i Orsat, Đimbo i ja smo oko 8h na parkingu
pod Storžičem. To bar znamo gdje je, a i bliže je za vozit. Plan je da odemo
po Kramarjevoj do bivka, probamo potražiti Cankarjevu i na licu mjesta
odlučimo što ćemo. Penjao sam Kramarjevu prošle zime i ove godine su uvjeti
bitno drugačiji. Lani smo imali osjetno više kamenih skokova koje je trebalo
penjati. Sada se kroz taj smjer prolazi pjevušeći "Ti dok hodaš, ne
zastajkuješ"...
Kamin iznad bivka je suh. Koliko je težak ne znam, budući da smo završili u
strmom pršiću na padinama s lijeve strane u potrazi za ulazom u Cankarjevu.
Nakon 50ak metara neugodnog plivanja tijekom kojeg je jedino uporište
pružala poneka grančica Klekovine, vraćamo se u Kramarjevu. Uvjeti izvan
prtine su koma. Skroz neprerađeni snijeg koji je sa sjeverne strane zbijen
samo na mjestima gdje ga je obradio vjetar, čovjek ili lavina. Treba
pričekati proljeće za sniježne smjerove u sjevernim stjenama. Naravno,
upravo sam pročitao da su Slovenci propičili kroz Cankarjevu u nedjelju, i
hvale dobre uvijete?! Što se tiće smjera koji smo popeli, uglavnom se svodi
na hodanje po stepenicama, uz tek jedan obavezni kameni skok. Iako ne nudi
penjačku slavu, Kramarica je i dalje jako lijep smjer i dobra
kardiovaskularna vježba.
U subotnim previranjima oko toga, tko će kuda s kime na izlet izgubili smo
Dukšija, tako da smo Orsat i ja ostali sami. Plan je bio u Logarsku, ali
polakomili smo se za novim lokacijama i odlučili slijediti Klacka, Zrinku,
Ivu, Martinu i Didaka. Tako smo završili u selu Gašparci u dolini Kupe. Wau!
Pravi slapovi. Veliki, masivni, strmi, na 10min. od sela. Čekaj, mi smo u
Hrvatskoj? More je na 60km i ljudi upravo frikaju u kratkim rukavima? U
nevjerici sam slijedio ekipu dok smo se uspinjali prema ulazu u smjerove.
Jebate, ovo je veliko i strmo. Na lokaciji se nalazi nekoliko slapova. Dva
su prvenstveno popeli Slovenci. To su Peter Klepec (WI 4) koji je popet
prošle godine, i Hrvaško gostoljubje (WI 4+) koji su popeli prošli
tjedan. Tome treba pridodati Tante Mici (WI 3) koji su u subotu popeli Bojko i
Klacko. Tu su još jedan graposlap kojem se ne zna ime i curak desno od
Petera Klepeca koji je jučer popeo Orsat. Sve u svemu, dobar izbor.
Pošto su se 2 naveza uputila u Petera Klepeca, mi smo bacili oko na Hrvaško
gostoljublje. Na ulazu je 7m svječkasti strmi skok u kojem se ne može
postaviti niti jedna šrauba. Tek na izlazu iz skoka ima nade za
međuosiguranje. Što je dalje, vidjet ćemo. Pita me Orsat što mislim. Mislim
si ja svašta, al izustim: "ako ti popneš ovo ko prvi, ja ću doć gore". Kako
je to izgledalo možete vidjeti na slici u attachmentu. Na putu prema gore,
naletili smo na još jedan skok od kojih 12m ocjene WI 4- a ostalo su
uglavnom lakše kaskade. Sveukupno 180m lijepog slapa. Spustili smo se
djelomično otpenjavanjem, djelomično abseilom. Kad smo sišli, Iva je još
uvijek čekala svoj red na penjanje. Dva naveza, pet ljudi. To se zna
odužiti. Pričekali smo da se i ona popne ulazni skok Petera Klepeca i
odlučili slijediti ekipu. Dok smo veselo tračali pod slapom, stigla mi je
kazna s visina. Negdje s vrha 40 metarskog skoka doletio mi je pošteni komad
leda u facu i razbio nos. Krvava faca mi nije pokvarila užitak penjanja u
ovom prekrasnom slapu.
Aktivni vikend Orsat je zaokružio prvenstvenim usponom po curku desno od
Klepeca. Vidi se na slici u attachmentu, a za ime ćemo pričekati da se
oglasi prvopristupnik. Teškoće su do WI 4+ ali je led tanak i penjanje
traži iskustvo, osjećaj za led i psihičku pripremeljenost (budući da je u
tih 40m uletila tek jedna dobra šrauba).
Totalno strgani od dvodnevnog carpe diemanja, na kraju smo 2.5h čekali Ivu,
Martinu i Didaka da po debelom mraku izabseilaju do podnožja. Mislim da smo
se svi super proveli. Danas mi ni muskulfiber ne pada previše teško. Slikala
je Iva.
Hrvasko gostoljublje.jpg
Petar Klepec.jpg
created by: zeljeznicar @ 2006-02-13 11:36:00
|
|
|
|
|
