Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Siniša Alavanja
smjer: Jenjavi, Paklenica, 7a+, 350 m
foto: Kruno Užarević, 09/2009

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Carpe Weekend

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 13 Feb 2006 11:31:35 +0100

U subotu ujutro se nije činilo da ćemo iskoristiti vikend. U 4:14 zvoni mobitel. Una se razbolila. Uf. To znači da Vučinić ne može voziti do Kranjske gore i pokazati nam gdje je Misionarska grapa u Pišnici, kako smo planirali. Kratko pregrupiranje, i Orsat, Đimbo i ja smo oko 8h na parkingu pod Storžičem. To bar znamo gdje je, a i bliže je za vozit. Plan je da odemo po Kramarjevoj do bivka, probamo potražiti Cankarjevu i na licu mjesta odlučimo što ćemo. Penjao sam Kramarjevu prošle zime i ove godine su uvjeti bitno drugačiji. Lani smo imali osjetno više kamenih skokova koje je trebalo penjati. Sada se kroz taj smjer prolazi pjevušeći "Ti dok hodaš, ne zastajkuješ"...

Kamin iznad bivka je suh. Koliko je težak ne znam, budući da smo završili u strmom pršiću na padinama s lijeve strane u potrazi za ulazom u Cankarjevu. Nakon 50ak metara neugodnog plivanja tijekom kojeg je jedino uporište pružala poneka grančica Klekovine, vraćamo se u Kramarjevu. Uvjeti izvan prtine su koma. Skroz neprerađeni snijeg koji je sa sjeverne strane zbijen samo na mjestima gdje ga je obradio vjetar, čovjek ili lavina. Treba pričekati proljeće za sniježne smjerove u sjevernim stjenama. Naravno, upravo sam pročitao da su Slovenci propičili kroz Cankarjevu u nedjelju, i hvale dobre uvijete?! Što se tiće smjera koji smo popeli, uglavnom se svodi na hodanje po stepenicama, uz tek jedan obavezni kameni skok. Iako ne nudi penjačku slavu, Kramarica je i dalje jako lijep smjer i dobra kardiovaskularna vježba.

U subotnim previranjima oko toga, tko će kuda s kime na izlet izgubili smo Dukšija, tako da smo Orsat i ja ostali sami. Plan je bio u Logarsku, ali polakomili smo se za novim lokacijama i odlučili slijediti Klacka, Zrinku, Ivu, Martinu i Didaka. Tako smo završili u selu Gašparci u dolini Kupe. Wau! Pravi slapovi. Veliki, masivni, strmi, na 10min. od sela. Čekaj, mi smo u Hrvatskoj? More je na 60km i ljudi upravo frikaju u kratkim rukavima? U nevjerici sam slijedio ekipu dok smo se uspinjali prema ulazu u smjerove.

Jebate, ovo je veliko i strmo. Na lokaciji se nalazi nekoliko slapova. Dva su prvenstveno popeli Slovenci. To su Peter Klepec (WI 4) koji je popet prošle godine, i Hrvaško gostoljubje (WI 4+) koji su popeli prošli tjedan. Tome treba pridodati Tante Mici (WI 3) koji su u subotu popeli Bojko i Klacko. Tu su još jedan graposlap kojem se ne zna ime i curak desno od Petera Klepeca koji je jučer popeo Orsat. Sve u svemu, dobar izbor.

Pošto su se 2 naveza uputila u Petera Klepeca, mi smo bacili oko na Hrvaško gostoljublje. Na ulazu je 7m svječkasti strmi skok u kojem se ne može postaviti niti jedna šrauba. Tek na izlazu iz skoka ima nade za međuosiguranje. Što je dalje, vidjet ćemo. Pita me Orsat što mislim. Mislim si ja svašta, al izustim: "ako ti popneš ovo ko prvi, ja ću doć gore". Kako je to izgledalo možete vidjeti na slici u attachmentu. Na putu prema gore, naletili smo na još jedan skok od kojih 12m ocjene WI 4- a ostalo su uglavnom lakše kaskade. Sveukupno 180m lijepog slapa. Spustili smo se djelomično otpenjavanjem, djelomično abseilom. Kad smo sišli, Iva je još uvijek čekala svoj red na penjanje. Dva naveza, pet ljudi. To se zna odužiti. Pričekali smo da se i ona popne ulazni skok Petera Klepeca i odlučili slijediti ekipu. Dok smo veselo tračali pod slapom, stigla mi je kazna s visina. Negdje s vrha 40 metarskog skoka doletio mi je pošteni komad leda u facu i razbio nos. Krvava faca mi nije pokvarila užitak penjanja u ovom prekrasnom slapu.

Aktivni vikend Orsat je zaokružio prvenstvenim usponom po curku desno od Klepeca. Vidi se na slici u attachmentu, a za ime ćemo pričekati da se oglasi prvopristupnik. Teškoće su do WI 4+ ali je led tanak i penjanje traži iskustvo, osjećaj za led i psihičku pripremeljenost (budući da je u tih 40m uletila tek jedna dobra šrauba).

Totalno strgani od dvodnevnog carpe diemanja, na kraju smo 2.5h čekali Ivu, Martinu i Didaka da po debelom mraku izabseilaju do podnožja. Mislim da smo se svi super proveli. Danas mi ni muskulfiber ne pada previše teško. Slikala je Iva.

Hrvasko gostoljublje.jpg
Hrvasko gostoljublje.jpg

Petar Klepec.jpg
Petar Klepec.jpg



created by: zeljeznicar @ 2006-02-13 11:36:00