 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Logarska dolina 2x2
From: Nikola Derezic - [email protected]
Date: Mon, 23 Jan 2006 13:09:40 +0100
LEDENO PLEZANJE
Penjanje pravih slapova je bio logičan slijed događaja nakon početnog
upoznavanja sa ledenim penjanjem u Mojstrani prošlog weekenda. Zbog toga sm
već u ponedjeljak počeo najavljivati odlazak u Logarsku dolinu. Planu je
značajno doprinjeo i visokogorac Bruno, koji je se pojavio redovnom sastanku
AO Željezničara. I on je imao sličan plan.
2x2
S obzirom da nisam nikad u rukama držao ledenu šraubu, a kamo li njome
baratao. Nadao sam se nagovoriti da s nama ide netko od iskusnijih članova.
Svi su imali drugačije planove. U nedjelju su u planu imali penjanje nekakve
teže grape, dok im je subota još bila nedefinirana. U petak popodne su se
stvari pokrenule na bolje. Dukši i Orsat su suprotno planiranom ledenom
pezanju pod Tamarom odlučili da se ne bi žalili previše da idu u Logarsku.
Kada je u kombinaciju je uletio i Vanja Čavrak, imali smo dva naveza! Morao
sam se oprostiti od mirne subote koju sam imao u planu. Bit će to
iscrpljujuć weekend - u dva dana Logarska dva puta - 2x2!
SUBOTA
Nakon dva i pol sata vožnje Lijepom našom, ups ... mislim Slovenijom,
stižemo u Logarsku. Parkirali smo se iza nekog pensiona i krenuli poplužanom
cestom duž doline. Trebalo se odlučiti za neki od slapova, kojih ima zaista
puno. Zima još nije stisnula kak spada, pa je samo dio njih penjiv. Kojih
200m od auta, DUkši i Orsat su svoje poglede, poput dva lava koja fiksiraju
plijen, čvrsto uprli prema nečem bijelom što se naziralo kroz gustu šumu s
naše desne strane. Stotinjak metara od ceste bio je slaaap! Bila su tamo čak
tri slapa, od kojih jedan Skriven. Skriveni je ime dobio po tome što je,
nećete nikad pogoditi, skriven!
Međutim voda koja se u strmim kaskadama probijala kroz nekoliko metara uzak
žljeb nije formirala još dovoljno kvalitetan led. Dukši je već popeo prvu
trećinu Levi slap (Orgle), kada u Orsat i Vanja odlučili odustati od igre
skrivača. enjat ćemo sva etvorica lijevi slap.
Lijevi u već na svojem početku nije izgledao obečavajuće. Tanak sloj leda
pomiješanog sa travom nije davao previše mjesta za zabijanje cepina. Unatoč
tome, Dukši je uspio negdje uglaviti šraubu. Nakon tog prvog tankog skoka,
slijedio je nešto blaži i debljim ledom prekriveni dio. Prvi štand je
napravio na ledenoj zavjesti - zadnjem skoku.
Ta ledena zavjesa je bila prava poslastica! Debeli strmi led bio, kroz koji
je Dukši proletio ne trepnuvši dva puta, meni je bio pravi izazov! Puno
grašaka znoja otkotrljalo se niz moje čelo, prije no što sam uspio izvaditi
dvije šraube koje je Marko postavio. Nekoliko metara tog veselja završava
zasnježenom rampom.
Nakon što su nam se na vrhu smjera pridružili Orsat i Vanja, pješice smo se
spustili dolje. Dva iskusna ledenjačka vuka su nas propitkivala bi li
probali penjati ko prvi. Za razliku od mene, koji sam o tome trebao koju
minutu razmisliti, Vanja je ko iz topa ispalio NARAVNO!
Skupina slapova Ivovec je bila prva zamisao naših instruktora. Ipak,
odlučili su se za jedan nešto kraći Slap nad potjo desno od spomenute
skupine. Našli smo se pod slapom ocjene 3. S obzirom da se nalazio na
padinama okrenutima prema sjeveru, led je ovdje bio dosta delji. Prvi je u
uspon krenuo Vanja. Odradio je uspon bez poteškoća, iako je nogama stalno
pokušavao penjati na trenje - sistem koji jako dobro funkcionira kod
penjanja suhe stijene. Za njim je odjurio i Orsat. Ošao je red i na mene.
Morao sam uspjeti, jer u bi u suprotnom lagano mogao otkazati nedjeljni
izlet! Na sreću, u usporedbi sa teškim lijevim slapom kroz koji me proveo
Dukši, ovo se činilo kao šetnja parkićem. Dobro, sad sam ipak malo
pretjerao, ali osim što sam na vrh došao sa gotovo potpuno obamrlom lijevom
rukom (na njoj sam visio kad sam šraubao), nije bilo preteško.
Umjesto abseilom, iz smjera smo se spustili pješice - nešto što vam ne bih
preporučao!
Zadovoljni, pomalo umorni, vraćamo se u Zagreb. Svi se moramo odmoriti, jer
sutra su pred nama novi izazovi: Dukši i Orsat planiraju penjati neku
"zanimljivu" grapu u Julijskim alpama, a ja obogaćen ovim iskustvom
ponavljam ovaj dan.
NEDJELJA
Prema sada već isprobanoj špranci stižemo u Logarsku dolinu. U autu su
visokogorac Bruno, Slavica, Jimbo i Nikola. Dok sam parkirao auto,
prethodnica u obliku Brune je povela Jimba i Slavicu pod skupinu slapova
nazvanu Ivovec. U planu je bilo ponavlanje jučerašnjeg lakšeg slapa, ali kad
smo već pod Ivovcem, nije na domet da nešto i popnemo. U predivan bogato
izgrađeni slap s desne strane su se ispred nas uvalila tri Slovenca.
Prihvatili smo ovaj poraz i popeli nešto teži, ali kraći slap sa njegove
lijeve strane. Na žalost, sa sobom smo imali opreme samo za tri penjača, pa
su Slavica i Jimbo morali čekati u podnožju.
Završivši sa ovim usponom krećemo prema Slap nad potjo, koji sam upoznao
jučer. Za razliku od popularnog Ivoveca, pod ovim slapom nije bilo nikoga.
Formiralo smo navez: na čeli Nikola, u sredini Slavica, a na začelju Bruno.
Jimbo je na žalost, zbog nedostatka opreme, ponovo ostao čekati u podnožju.
Kako bi se i Jimbo penjao, mislio sam nakon što se svo troje popnemo
postaviti top-rope. Međutim vrijeme je brzo letjelo i sumrak se opasno
približio, prije no što je svo troje bilo na vrhu. Kako bi izbjegli penjanje
pod čeonim lampama, odustajemo od top-ropea i abseilamo.
Ovog puta je Jimbo skroz izvisio, no bit će još prilike...
Moram pohvaliti Slavicu, koja je unatoč cendranju na koje smo već svi
navikli, popela svoj prvi pravi slap. Iste pohvale bih uputio i Bruni,
čovjeku sa najboljom opremom!
FOTKE & VIDEO
Možete ih naći na našim stranicama: www.pustolovi.hr
Pozdrav,
Nikola
created by: zeljeznicar @ 2006-01-23 13:11:10
|
|
|
|
|
