Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Gordan Dinter
smjer: Severni raz, Mala Mojstrovka, IV-, 300m
foto: Marko Dukši, 06/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Logarska dolina 2x2

From: Nikola Derezic - [email protected]
Date: Mon, 23 Jan 2006 13:09:40 +0100

LEDENO PLEZANJE

Penjanje pravih slapova je bio logičan slijed događaja nakon početnog upoznavanja sa ledenim penjanjem u Mojstrani prošlog weekenda. Zbog toga sm već u ponedjeljak počeo najavljivati odlazak u Logarsku dolinu. Planu je značajno doprinjeo i visokogorac Bruno, koji je se pojavio redovnom sastanku AO Željezničara. I on je imao sličan plan.

2x2

S obzirom da nisam nikad u rukama držao ledenu šraubu, a kamo li njome baratao. Nadao sam se nagovoriti da s nama ide netko od iskusnijih članova. Svi su imali drugačije planove. U nedjelju su u planu imali penjanje nekakve teže grape, dok im je subota još bila nedefinirana. U petak popodne su se stvari pokrenule na bolje. Dukši i Orsat su suprotno planiranom ledenom pezanju pod Tamarom odlučili da se ne bi žalili previše da idu u Logarsku. Kada je u kombinaciju je uletio i Vanja Čavrak, imali smo dva naveza! Morao sam se oprostiti od mirne subote koju sam imao u planu. Bit će to iscrpljujuć weekend - u dva dana Logarska dva puta - 2x2!

SUBOTA

Nakon dva i pol sata vožnje Lijepom našom, ups ... mislim Slovenijom, stižemo u Logarsku. Parkirali smo se iza nekog pensiona i krenuli poplužanom cestom duž doline. Trebalo se odlučiti za neki od slapova, kojih ima zaista puno. Zima još nije stisnula kak spada, pa je samo dio njih penjiv. Kojih 200m od auta, DUkši i Orsat su svoje poglede, poput dva lava koja fiksiraju plijen, čvrsto uprli prema nečem bijelom što se naziralo kroz gustu šumu s naše desne strane. Stotinjak metara od ceste bio je slaaap! Bila su tamo čak tri slapa, od kojih jedan Skriven. Skriveni je ime dobio po tome što je, nećete nikad pogoditi, skriven! Međutim voda koja se u strmim kaskadama probijala kroz nekoliko metara uzak žljeb nije formirala još dovoljno kvalitetan led. Dukši je već popeo prvu trećinu Levi slap (Orgle), kada u Orsat i Vanja odlučili odustati od igre skrivača. enjat ćemo sva etvorica lijevi slap.

Lijevi u već na svojem početku nije izgledao obečavajuće. Tanak sloj leda pomiješanog sa travom nije davao previše mjesta za zabijanje cepina. Unatoč tome, Dukši je uspio negdje uglaviti šraubu. Nakon tog prvog tankog skoka, slijedio je nešto blaži i debljim ledom prekriveni dio. Prvi štand je napravio na ledenoj zavjesti - zadnjem skoku.

Ta ledena zavjesa je bila prava poslastica! Debeli strmi led bio, kroz koji je Dukši proletio ne trepnuvši dva puta, meni je bio pravi izazov! Puno grašaka znoja otkotrljalo se niz moje čelo, prije no što sam uspio izvaditi dvije šraube koje je Marko postavio. Nekoliko metara tog veselja završava zasnježenom rampom.

Nakon što su nam se na vrhu smjera pridružili Orsat i Vanja, pješice smo se spustili dolje. Dva iskusna ledenjačka vuka su nas propitkivala bi li probali penjati ko prvi. Za razliku od mene, koji sam o tome trebao koju minutu razmisliti, Vanja je ko iz topa ispalio NARAVNO!

Skupina slapova Ivovec je bila prva zamisao naših instruktora. Ipak, odlučili su se za jedan nešto kraći Slap nad potjo desno od spomenute skupine. Našli smo se pod slapom ocjene 3. S obzirom da se nalazio na padinama okrenutima prema sjeveru, led je ovdje bio dosta delji. Prvi je u uspon krenuo Vanja. Odradio je uspon bez poteškoća, iako je nogama stalno pokušavao penjati na trenje - sistem koji jako dobro funkcionira kod penjanja suhe stijene. Za njim je odjurio i Orsat. Ošao je red i na mene. Morao sam uspjeti, jer u bi u suprotnom lagano mogao otkazati nedjeljni izlet! Na sreću, u usporedbi sa teškim lijevim slapom kroz koji me proveo Dukši, ovo se činilo kao šetnja parkićem. Dobro, sad sam ipak malo pretjerao, ali osim što sam na vrh došao sa gotovo potpuno obamrlom lijevom rukom (na njoj sam visio kad sam šraubao), nije bilo preteško.

Umjesto abseilom, iz smjera smo se spustili pješice - nešto što vam ne bih preporučao! Zadovoljni, pomalo umorni, vraćamo se u Zagreb. Svi se moramo odmoriti, jer sutra su pred nama novi izazovi: Dukši i Orsat planiraju penjati neku "zanimljivu" grapu u Julijskim alpama, a ja obogaćen ovim iskustvom ponavljam ovaj dan.

NEDJELJA

Prema sada već isprobanoj špranci stižemo u Logarsku dolinu. U autu su visokogorac Bruno, Slavica, Jimbo i Nikola. Dok sam parkirao auto, prethodnica u obliku Brune je povela Jimba i Slavicu pod skupinu slapova nazvanu Ivovec. U planu je bilo ponavlanje jučerašnjeg lakšeg slapa, ali kad smo već pod Ivovcem, nije na domet da nešto i popnemo. U predivan bogato izgrađeni slap s desne strane su se ispred nas uvalila tri Slovenca. Prihvatili smo ovaj poraz i popeli nešto teži, ali kraći slap sa njegove lijeve strane. Na žalost, sa sobom smo imali opreme samo za tri penjača, pa su Slavica i Jimbo morali čekati u podnožju.

Završivši sa ovim usponom krećemo prema Slap nad potjo, koji sam upoznao jučer. Za razliku od popularnog Ivoveca, pod ovim slapom nije bilo nikoga. Formiralo smo navez: na čeli Nikola, u sredini Slavica, a na začelju Bruno. Jimbo je na žalost, zbog nedostatka opreme, ponovo ostao čekati u podnožju. Kako bi se i Jimbo penjao, mislio sam nakon što se svo troje popnemo postaviti top-rope. Međutim vrijeme je brzo letjelo i sumrak se opasno približio, prije no što je svo troje bilo na vrhu. Kako bi izbjegli penjanje pod čeonim lampama, odustajemo od top-ropea i abseilamo.

Ovog puta je Jimbo skroz izvisio, no bit će još prilike...

Moram pohvaliti Slavicu, koja je unatoč cendranju na koje smo već svi navikli, popela svoj prvi pravi slap. Iste pohvale bih uputio i Bruni, čovjeku sa najboljom opremom!

FOTKE & VIDEO

Možete ih naći na našim stranicama: www.pustolovi.hr

Pozdrav,

Nikola


created by: zeljeznicar @ 2006-01-23 13:11:10