 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
U visokom društvu
From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 23 Jan 2006 10:19:58 +0100
Jučerašnji dan sam proveo u visokom društvu. Čak dva pročelnika i jedan
pjesnik. Nino, Pave, Dukši i ja smo se okušali u Uroševoj grapi. Tko je bio
na Vršiću ljeti, zna da je na ulazu u grapu skok koji se obilazi po prečki s
lijeva. Trenutno je sve zatrpano snijegom, pa skoka nema. Navodno su u prvih
200m još 2 skoka, ali jučer se samo gazilo preko njih po snijegu čiji nagib
se polako povečavao od početnih 30 do respektabilnih 65 stupnjeva. Relativno
brzo smo se dočepali štanda pod izlaznim cugovima na kojem je trebalo
pričekati slovensku trojku da prođe. Tu je do izražaja došla zima i vjetar
koji je cijeli dan puhao uz grapu kao uz nekakav dimnjak, tako da smo se
propisno ismrzavali. Slovenci su penjali direktnu varijantu, i kroz skok
prošli ravno. Dukši je potegnuo prečku od 10m desno, pa zatim nazad lijevo u
grapu. Cug od kojih 40m, dosta pipkav zbog snijega na policama. Malo gaziš
po strehi i nadaš se da se nisi udebljao preko praznika, onda otkopavaš
police da bi se mogao primiti rukom ili zahaklati cepin i naravno paziš da
ne padneš skupa s grifom koji ti je ostao u ruci. Iako je potrajalo, Dukši
je poprilično suvereno izvukao dužinu. Potrošio je cijelu zalihu svojih
miljenika: tri-cama. Kako sam slijedio i čistio cug, bilo mi je jasno i
zašto. Ne bih se usudio to voditi ni uz bolje osiguranje. Povukao sam za
sobom velebitaško uže, kako bi Pave i Nino mogli slijediti. Zbog
brzine, prebacili smo ga u direktnu varijantu koja je dosta teža ali kraća.
Za nama se penjala još jedna trojka, članovi Željezničara iz Ljubljane koji
su za vikend imali skupnu turu na Vršić. Ni oni nisu bili oduševljeni gužvom
i čekanjem pod skokovima. Izlazna dužina bila je nešto lakša, ali i dalje se
trebalo pofajtat s kamenjem. Kako bi izbjegli gužvu, Dukši i ja smo imali
namjeru proći po varijanti. Popeo sam se (možda) 2 metra i skužio da me frka
i da mogu napraviti još 2-3 giba ali da mi se ne sviđa što vidim nakon toga.
Grunfirao sam i pustio pročelnika da spasi čast Zg Željezničara.
Uz dosta čekanja, popeli smo se za 4.5h. Veoma korisno iskustvo. Pogotovo
meni koji ne bih mogao izvući cijeli smjer. Točnije, ne bih se usudio
probati. Čovjek svašta skuži u takvom usponu, a još je lepše kad je to u
kontroliranim uvjetima.
Jučer su se na Vršiću obreli i Danko, Petra i Orsat. Orsat je isprtio grapu
između Male i Velike Mojstrovke, Petra kopala snježne rupe pod sjevernom
stijenom Mojstrovke a Danko šmekao Kaminski smjer. Kažu da im je bilo zima
za bilo što teže od toga. Oni su svoju poučnu lekciju za taj dan izvukli
promatrajući dva naveza kako penju Zajedu i Spominsku Srečka Rihterja. To
navodno izgleda nevjerojatno. Tulanje, fajtanje u rukavicama i bez njih.
Gibovi elegantni, brzina respektabilna. Zajedu i Tmasti kamin su penjali i
prošli tjedan i puno ljudi me pitalo gdje sam to vidio na netu. Za sve
zainteresirane tu su linkovi:
Zajeda
Tmasti kamin
created by: zeljeznicar @ 2006-01-23 10:26:14
|
|
|
|
|
