|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Otplata sitnih dugova: prve rate
From: "Neven Petrovic" - [email protected] Date: Tue, 17 Jan 2006 15:11:37 +0100
Monte Maggiore
Ponetko možda i zna da sam prije mjesec dana iz Lovrana poduzeo izlet na Učku i da taj nije uspio zbog bure i sitnih tehničkih poteškoća. E pa, bilo je vrijeme za uzvrat udarca. Zato sam se u subotu, s Nadom, uputio k istom cilju. Ovaj puta započeli smo iz Lovranske drage, veoma simpatične udoline okružene stijenama. Čak bi se ondje možda dao izvući i kakav smjer od stotinjak metara (vidi prvu fotku), pa Klacko nek' razmisli. O usponu nemam bog zna što reći, išlo je glatko. Snijeg se ukazao na nekih 700 metara n/m, ali je već postojala sasvim fina prtina. Glavni doživljaj bili su sam vrh i greben neposredno ispod njega. Imali smo sjajne razglede: Rijeka kao iz aviona (ipak je to 1400 m!), Snežnik, Kamniške i Julijske Alpe, te čak i nekakvi Dolomiti. Jedino su Gorski kotar i Velebit bili pod oblacima. Fotografija, na žalost, nemam jer sam digitalac ostavio negdje na početku puta prilikom presvlačenja. Srećom, nitko drugi više nije prošao tom stazom pa je naprava opet u mojim rukama. Finale dana uz kolače i kuhano vino u novom hotelu u Lovranskoj dragoj. Krasno mjesto s krasnim pogledom na Kvarner. Toplo preporučujem! Tamo se našla i Iris Prebeg s partnerima, koja je penjala u Mošćeničkoj dragi. Kaže da je bilo je prehladno za tu aktivnost, pa nam srce ostade na mjestu zbog odluke da odemo samo hodati.
Viševica
I ona mi je već odavno bila nekakav plan, kao deseta najviša planina u Hrvatskoj (bar prema Poljaku), ali ga nikad nisam ni pokušao ostvariti. Dobra prilika ukazala se u nedjelju, na poziv skupine od 7 "račića". U Rijeci se raspoređujemo u aute, a iskrcavamo se kod Vagabunda (ma i taj planinarsko-ugostiteljski objektić svakako preporučujem). Vrijeme lijepo, snijeg dobar. Propada se negdje do iznad gležnja, ali ionako baš sve prti i više nego odlično utrenirani Gigi. Tura i nije osobito uzbudljiva jer se cijelo vrijeme ide kroz šumu, s minimalnim razgledima. Jedino na vrhu (1428 m) nije loše. Gotovo da sliči na Mt. Blanc: obla, skroz gola glava s vrlo solidnim pogledom na okolicu. Fotografiramo se i pijemo čaroban - već opjevani - Mikijev "lozomicin" s petnaest trava, ali ubrzo i bježimo. Naime, vraški je puhalo a i bilo je nekih -7 C. Zato nas većina brzo bježi u Vagabundo na okrjepu, dok trojica nezasitnih još odlaze i na nedaleki Strilež. Čiča mića, gotova je priča.
Neven
Lovranska draga.JPG
Visevica.JPG
Visevica1.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-01-17 15:21:00 / updated by: neven @ 2006-01-17 15:29:55
|
|
|
|
|