 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Zbjegunjščica
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Sat, 24 Dec 2005 20:04:51 +0100
Kt novi posao očito podjednako veseli i umara. U petak je došla crknuta iz
Rijeke, i propala je svaka nada da ćemo zajedno zapaliti na turu u
Sloveniju. Jedan telefonski poziv kasnije, zaključio sam da mi se zapravo ne
da ništa organizirati i da je kasno zvati bilo koga. Tko je mislio na izlet,
do petka navečer se dogovorio. ... Zbog toga sam se odlučio na brzinsku turu
za koju sam znao da je obilato posjećena i da ju mogu izvesti sam. Izbor je
pao na Begunjščicu.
Priče o ranom ustajanju, vožnji, pumpama i hordama turnih skijaša na
parkiralištu ste već čuli. Novost je da sam danas uranio, i bio među prvima.
Doduše, jedan se već u 9h spuštao po Šentanskom plazu, al njega su i lokalci
gledali ispod oka.
Na vrh sam se popeo po Osrednjoj grapi. Tvrdi snijeg, za cepin i dereze.
Ovaj put sam se prošvercao s alatima na ruksaku jer je dan ranije netko
propikao prema gore pa su ostale rupe od drške cepina koje su mi koristile
kao dobri oprimci. Ionako je svega 10-20 metara tako strmo da poželiš cepin
u ruci. Rani start mi je priuštio da budem prvi u grapi prema gore, a onda i
prema dolje. Istim putem je danas išlo bar još 10 ljudi. Nemreš vjerovat
kolko je turnih skijaša u brdima oko Ljubelja.
Skijanje je bilo vrhnsko. Tvrda, ali ne i ledena podloga koja je na svega
par mjesta popustila pod pritiskom skija. Skoro pa idealni uvjeti. U
podnožju ti je žao što tako kratko traje, ali noge se vesele jer mišići već
lagano peckaju.
Dva sata gore, pola na vrhu, pola dolje. Tako nešto. Nisam baš mjerio
vrijeme. Na povratku sam zapeo u gastarbajterskom zbjegu iz kapitalizma na
Balkan. Gužva na granici me užasno podsjetila na Četverored Jakova Sedlara.
Oportunista, kakav jesam, u domaju sam se vratio preko Bregane.
Bio sam i ranije u tim krajevima. Stol, Vrtača, Košuta . Uvijek sam gledao
tu Begunjščicu, al nikako da odem. Ako čovjek nema vremena, to je idealan
cilj. Blizu je, snijeg se dugo zadržava a mogućnosti za penjanje i skijanje
su sjajne. Od blagog do ekstremno strmog. Naravno da sam se sad narajcao na
još neke grape u okolici.
created by: zeljeznicar @ 2005-12-24 20:11:00
|
|
|
|
|
