 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Nesto je trulo...
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 19 Dec 2005 08:50:37 +0100 (CET)
...a sto je to trulo i gdje, pogadjajte ako znate da vam se tamo lijevo nalazi izmedju srednjeg i centralnog, s time da je to srednje lijevije cak i od lijevog. Ako su lagali mene...
Uglavnom, krenuli smo u subotu, Cavrak i ja te Tihomir i Dino iz Matice. Svratili smo u Trzic po klinove, no nista osim toga nije nas zadrzalo na putu prema cilju. Iako je jos bila jesen, kao hipnotizirani (mozda necim poput "neeemoj misliti na leeed..."?) hitali smo prema svom globalnom minimumu, sve dok se nismo zabili - u prvi slap sezone: Drugi slap. Hm, ocito se nelogicnosti nastavljaju, ali nama nije bilo do razmisljanja. No gdje je slap? Bio je tu lani, sigurni smo... Aaaa, da nije *ono*? Neka, neka, dobro je to za jesen. I tako zapocinje nase veselo t(r)ulanje po slapovima na Vrsicu.
U subotu smo, dakle, popeli Drugi slap (II / WI3, 30-45°, 150 m). Prvi skok se raspadao i bio je malo zeznut, onaj gornji strmi je snijeg u podnozju skratio za oko metar i pol, a isti snijeg nam je priustio i dosta otkapanja zamki pri spustu. Na dva mjesta nismo nasli zamke pa je Tihomir najprije iskopao gljivu u snijegu i krenuo dolje, a dok je Dino cekao, Vanja i ja smo se spustili s komada moje zamke na klekovini. Zatim zamka na pjescanom satu u visini gleznja (pokusajte se sjetiti na kojoj je visini inace - za dojam koliko je snijega palo). Na red je dosao i onaj strmi skok, ali zamku nismo mogli naci, dok one grancice klekovine... Nalozili smo ih oko jos jedne gljive i radije se spustili s nje. Ja sam isao zadnji i pokusavao svojom tezinom izvuci nase gornje uze, ali cvor je tesko isao kroz snijeg. Doslovce sam visio naopacke, ali ne iz gusta poput nekih, :) vec zato da se mogu derezama odguravati prema dolje dok su mi jos i Dino i Vanja pomagali ukopcavsi se u uze odozdola. Izvukli smo ga i nastavili, malo otpenjavanja, jos jedan spust po uzetu i to je bilo to. Snijeg se vrlo dobro slegao i ocekujemo da ce ove sezone biti raj za grape.
Navecer smo u domu, tko je ostao budan, poslusali predvanje uz dijaprojekciju PK Skofja Loka "Andi 2005", nakon cega mi u krevet, a oni na zur. Steta sto su mi se kapci vec sklapali jer culo se da je tulum bio prva liga. U zadnje vrijeme vrlo cesto su izleti jedina prilika da odspavam tih pozeljnih 8 sati jer doma...
Kasni tulum Slovenaca osigurao nam je da u nedjelju uz ne pretjerano rano budjenje (oko 8 h) ipak prvi dovucemo svoja leda zeljna dupeta pod Prisojnik. Hm, Lambada se spojila, ali covjek mora paziti da se toj cinjenici ne nasmije preglasno jer mozda bi je vec i to srusilo. Pretjerujem, naravno, jer ako ju je Aljaz Anderle dan ranije popeo kao svoj prvi slap ove sezone i, kaze, neupenjan, onda ga ne moze covjek samo tako srusiti. Trebali bismo se sva cetvorica smijati u isti glas...
Centralni stoji i ima ga, ali par naveza koliko je proslo kroz njega izresetalo ga je poput sira. Izgledao je kao na kraju prosle sezone - toliko o kvaliteti leda. Svijeci u Desnom jos fali, ali nije do toga, nego i druga duzina izgleda golo. Imali smo dalekozor, tako da sam prilicno siguran u ove tvrdnje. Svijeca u Levom je pukla po cijeloj sirini pri vrhu, nakon cega slijedi 80° snijega za izvuci se, sto nam je odvratilo paznju na njegov nastavak - pod snijegom i vrlo tanak. Srednji i kompanija povise plivaju na vodi, ili rone u njoj. I tamo ima postovanja vrijednih horizontalnih pukotina.
Tihomiru je jos koliko-toliko u redu izgledala lijeva varijanta Levog pa su on i Dino poveli sou. Ne imajuci nista drugo penjivo na dohvat ruke, Vanja i ja smo krenuli za njima. Jesam li vec spomenuo truli led? Uglavnom, dok je Tihomir penjao drugu duzinu, a Dino i ja cekali na prvom standu, izbombardirani smo ogromnim plocama leda koje su Tihomiru ocito bile visak. Tako da sam odlucio ne ici dalje - Dino se popeo do Tihomira, Vanja do mene i svi se lijepo spustili po uzadi. Kaze Vanja da mu je falilo tehnickih izazova, ali nazalost tu mu nismo mogli pomoci jer bi nas bila frka voditi nesto teze u losem ledu i bez sraubanja.
Ostalo nam je dosta vremena na rukama pa smo si priustili jednu turu na onu flanjku s koje su Gordani prosle sezone skijali. S nje smo precili tvrde padine u smjeru Lambade gdje smo ubrzo spazili jedan slap nad nama koji se inace ne moze vidjeti od dolje. Hm. Tihomir i ja smo ga odsolirali nakon cega je uslijedilo izvlacenje dugackom precnicom u dubokom 55° snijegu (ja sam samo bezbrizno slijedio rupe). Posudio sam za tu priliku one Quarkove s dodatnim zavijutkom na kraju drske, da isprobam. Mana je te kukice (osim onog prekrivanja rupe za ukapcanje karabinera) ta da zapinje za klekovinu koju ne vidite pod 70 cm snijega, kojeg, doduse, probijete bez ikakvog problema dok god nije toliko tvrd da je zabijanje drske cepina nepotrebno. Dino nam se pridruzio kroz nekakvu grapu-kamin koja nam je nakon obilnog razgledavanja okolice (djevicanske, tvrde snjezne padine s lijepim pogledom) posluzila svima za silaz. Odlicna tura! Vratili smo se u dom, pojeli, popili, spakirali i krenuli za Zagreb. Pozdrav,
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-12-19 08:56:01 / updated by: duksi @ 2005-12-19 09:17:06
|
|
|
|
|
